Osnovna škola Dvor – Nastavnici iz susjedne države sa slabim znanjem hrvatskog jezika stvaraju kod učenika loše jezične navike

Osnovna škola Dvor, smještena u maloj ruralnoj sredini na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, suočava se s brojnim izazovima koji nadilaze uobičajene probleme obrazovanja. Ova škola funkcionira u specifičnom okruženju, u općini koja je jedna od najsiromašnijih u zemlji. Prema posljednjem popisu stanovništva, općina Dvor ima svega 2996 stanovnika. Na početku Domovinskog rata u općini Dvor je živjelo gotovo 14000 stanovnika. Ratna razaranja nisu samo uništili imovinu i gospodarstvo nego su i demografski opustošili taj pitoreskni kraj.

Danas Osnovnu školu Dvor pohađa 116 učenika, a jedna od njih je Una, učenica petog razreda. Njezin otac Vladimir S. podijelio je svoje iskustvo roditeljstva i odgajanja djeteta u takvom okruženju.

Sličnosti i razlike u odnosu na gradske škole

Jedan od specifičnih izazova s kojima se Una suočava odnosi se na odnose među djecom.

– Najveći izazov je uklapanje među vršnjake, no to nije specifično samo za ruralne sredine. Čak bih rekao da se u gradovima ti problemi često manifestiraju u većoj mjeri, dodaje Vladimir, naglašavajući da je u takvim situacijama ključno razgovarati s djetetom umjesto da se odrasli previše uključuju.

Uključenost u školske aktivnosti i zadovoljstvo obrazovanjem

Vladimir je uključen u obrazovanje svoje kćeri kroz roditeljske sastanke i praćenje njezinog napretka putem e-Dnevnika.

– Smatram da je e-Dnevnik odlična inovacija koja nam pomaže pratiti školovanje djece na jednostavan način, kaže Vladimir. Međutim, kad je riječ o kvaliteti obrazovanja, Vladimir ima pomiješane osjećaje. Izražava određene nedoumice vezane uz kvalifikacije dijela nastavnog osoblja u školi.

– Škola je u redu, no čini mi se da iskusniji nastavnici izbjegavaju raditi u ruralnim područjima, pa ovdje dolaze oni s manje iskustva. Ali to ne znači da nisu dobri – mladi nastavnici često započinju karijeru u ovakvim sredinama i imaju potencijala postati odlični. Problem više nastaje kada se angažiraju nastavnici iz susjedne države, koji ponekad ne vladaju jezikom na razini koja bi bila potrebna. Najviše se manjak znanja kod djece primijeti kasnije, u srednjoj školi, osobito iz predmeta poput matematike i hrvatskog jezika. Neki od učitelja ne govore tečno hrvatski jezik, pa djeca usvajaju pogrešne jezične navike. Svaki nastavnik trebao bi biti sposoban komunicirati na hrvatskom jeziku, ističe Vladimir.

Resursi i podrška zajednice

Kad su u pitanju resursi potrebni za obrazovanje, Vladimir izražava zadovoljstvo podrškom koju pruža država i lokalna zajednica.

– Republika Hrvatska osigurava udžbenike, a Općina dodatna nastavna sredstva. Škola je također dobro opremljena informatičkim sredstvima, što olakšava praćenje suvremenih obrazovnih trendova. Općina se također brine za zdravu prehranu djece, plaćajući školsku kuhinju za sve učenike, kao i podršku sportskim aktivnostima. Sve u svemu, podrška zajednice je zadovoljavajuća, pojašnjava nam Vladimir.

Prilagodba potrebama djece i prostor za poboljšanje

Vladimir nema primjedbi što se tiče prilagodbe škole nekim posebnim potrebama njegovoga djeteta jer ona nema potrebe za nekim posebnim obrazovnim zahtjevima. Naglašava da se škola doista trudi osigurati sve što je potrebno za učenike kojima je potreban drugačiji pristup učenju i savladavanju gradiva. Ali prostora za poboljšanje uvijek ima.

– Volio bih da imamo kvalitetnije nastavnike, osobito one iz hrvatskog govornog područja. Također, škola bi mogla više pažnje posvetiti međusobnim odnosima među djecom, jer oni često vide stvari koje mi roditelji ne možemo, dodaje Vladimir. Isto tako ističe da ima vrlo malo izvannastavnih aktivnosti te da djeca mogu birati samo između karatea i nogometa.

Pogled prema budućnosti

Obrazovanje u ruralnim područjima je izazovno zbog niza okolnosti koji otežavaju taj proces, a Vladimir očekuje da će se obrazovni sustav poboljšati u nadolazećim godinama.

– Škola kao odgojna ustanova trebala bi naglasiti međuljudske odnose, jer su oni ključni za djetetov budući uspjeh. Kvalificiraniji učitelji donijeli bi kvalitetniju nastavu, što bi mojoj kćeri, ali i drugoj djeci, olakšalo prelazak u srednju školu, zaključuje Vladimir.

Vladimir je jedan od rijetkih roditelja koji je pristao govoriti o problemima s kojima se suočava tijekom školovanja svoga djeteta. Imao je samo jedan zahtjev, a to je da ne objavljujemo fotografije.

Pokušali smo kontaktirati ravnateljicu škole Mateu Sokač Terešak, ali iako je obećala odgovoriti na pitanja to nije učinila. Također, načelnik Općine Dvor Nikola Arbutina nije odgovorio na naš upit.

Vladimirova priča prikazuje kompleksnost života u siromašnoj sredini daleko od obilja aktivnosti i prilika koje pružaju urbane sredine. Talenti se ovdje u najranijoj dobi razvijaju uz velike žrtve i odricanja roditelja koji imaju veliku odgovornost u odgoju i obrazovanju djece. Ipak, unatoč svemu ne gube nadu u dolazak bolje budućnosti.

Sanja Blažević
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama – Poticanje kvalitetnog novinarstva 2024.)