Empatija u svijetu društvenih mreža
O tome kako društvene mreže utječu na razvoj empatije među mladima i odraslima razgovarali smo s mag. sociologije Erikom Bernić, inače dobitnicom Rektorove nagrade za individualni znanstveni rad.
Imaju li društvene mreže samo negativan utjecaj na mlade?
Treba imati na umu da društvene mreže nemaju samo negativan utjecaj na mlade, bez i jednog pozitivnog utjecaja. Sve ima svoje prednosti i mane, pa tako i ovo. U jednu ruku, ako društvene mreže gledamo kao nešto pozitivno, omogućuju nam povezivanje s različitim osobama i različitim mišljenjima. Samim time, i mi postajemo svjesni da na svijetu postoje različite vrste ljudi, s različitim mišljenjima i različitim životima. Učeći o tome, i ključna riječ, ostajući otvorenog uma, empatija se može dodatno razviti. Međutim, osim pozitivnih učinaka postoje i oni negativni na ljudsku empatiju. Društvene mreže povećavaju dehumanizaciju, tj. zbog anonimnosti koje društvene mreže pružaju, dolazi do toga da mladi zaborave da se iza određenog
profila, iza ekrana, također nalazi osoba koju možda neki komentari dotaknu.
Postoji li razlika između empatije izražene u osobnoj komunikaciji i empatije izražene putem društvenih mreža?
Svakako. Dok nikada ne bi neke stvari izrekli drugim ljudima u lice, skrivajući se iza anonimnog ili lažnog, pa čak i ponekad našeg vlastitog profila na koje je prikazano
ime i prezime, imamo potrebu izraziti svoje mišljenje čak i ako ono nikada ne bi izrekli u stvarnosti. Drugim riječima, ponovno se vraćamo na onaj osjećaj dehumanizacije,
tj. zaboravljanja da se iza drugog profila također krije osoba s mislima i osjećajima. Također, često je odgovor da, ako ljudi ne žele negativne ili zlobne komentare na
društvenim mrežama, ne bi trebali niti stavljati objave na njih. Tu se sada može postaviti pitanje: bi li isti ljudi koji tako slobodno komentiraju zlobne stvari na
društvenim mrežama izrekli iste stvari nekome u lice?
Kako anonimnost na društvenim mrežama utječe na sposobnost ljudi da izražavaju empatiju?
Kao što sam već spomenula, sve ima svoje pozitivne i negativne stvari. Pozitivna stvar s anonimnosti na društvenim mrežama jest ta da ljudi imaju slobodu izražavanja
(većinom) bez osude, osobito jer na društvenim mrežama može kontaktirati i pronaći ljude koji možda imaju sličan ili isti problem. Ovdje, u ovom kontekstu, dolazi do
razvoja empatije i pozitivnog učinka anonimnosti. S druge strane, dok anonimnost u nekim situacijama može pomoći osobi da se otvori i potraži pomoć u online grupi o
svojim problemima, u određenim situacijama može biti poticaj za cyberbullying i vrlo negativno ponašanje. Upravo jer se sakrivaju iza profila, ljudi imaju osjećaj izraziti, ne
samo pozitivna, nego i negativna mišljenja. Zbog anonimnosti, dehumanizacije i manjka „kontrole“ od strane autoriteta, mladi cyberbullying dovodi do oslobađanja
od moralnih ograničenja. Uz to, osoba ne vidi posljedice svojih postupaka prilikom cyberbullyinga, barem ne koliko je to vidljivo kada se radi o zlostavljanju u stvarnom
svijetu. Prečesto zaboravljamo da se na drugoj strani ekrana nalaze stvarne osobe sa stvarnim životnim problemima i umjesto da pokušamo biti empatični, pa čak i da
prešutimo kada i mislimo nešto negativno, imamo potrebu uništiti drugu osobu kako bi sebe uzdigli. To ne postoji samo u svijetu društvenih medija, nego i u „stvarnom“
svijetu, postojalo je oduvijek; sada samo mijenja oblik.
Mogu li online zajednice, kao što su grupe za podršku ili forumi, biti mjesta gdje se razvija stvarna empatija i međusobno razumijevanje?
Mogu, dapače, ako koristimo društvene mreže na pravi način, one bi mogle biti izvor iz kojih puno toga učimo i gdje bi mogli naći odgovore ili podršku za svoje probleme.
Ništa ne može zamijeniti stvarnu ljudsku interakciju, interakciju licem u lice, ali društvene mreže omogućuju povezivanje iskustava i različitih ljudi. U stvarnom svijetu se možda ne susrećemo s ljudima koji su toliko različiti od nas. S druge strane, društvene mreže otvaraju nova vrata i s njima možemo vidjeti što se događa na s različitim ljudima i mišljenjima koji nam mogu pomoći da razvijemo, ne samo svoju empatiju, nego i sebe kao osobe. Možda se ne moramo složiti s drugima, ali možemo ih probati razumjeti.
Postoji li povezanost između ovisnosti o društvenim mrežama i smanjenja sposobnosti za stvaranje stvarnih, empatičnih veza u stvarnom životu?
Pa, smatram da da. Iako nam društvene mreže mogu pomoći pri sklapanju prijateljstva, održavanje kontakata s našim bližnjima koji možda nisu blizu nas, ili koji možda žive na drugim krajevima zemlje, u jednu ruku smatram da ništa ne može zamijeniti osobnu interakciju. Društvene mreže trebaju biti samo sredstvo koje nam pomaže da održimo interakciju čak i kada nismo u blizini ili jedni pored drugih. Međutim, ne bi trebalo u potpunosti zamijeniti stvarnu, osobnu interakciju jer ipak je ona ta koja stvara dublju povezanost između ljudi. Opet naglašavam, nisu društvene mreže u potpunosti loše; po mojem mišljenju mogu biti odlično sredstvo ako ih koristimo na pravi način. No, isto tako, potrebno je održavati i osobnu interakciju i odnose licem u lice, jer na taj način se stvaraju dublji i kvalitetniji odnosi.
Koraljka Djetelić/Jasmina Jovev
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2024. godinu.
