Vaginalna atrofija spada među one teme o kojima se i dalje premalo razgovara, premda pogađa veliki broj žena u periodu menopauze. Radi se o stanju koje nastaje zbog manjka estrogena i koje donosi niz neugodnih simptoma, od suhoće i peckanja do bolnih intimnih odnosa. No, dobra je vijest da postoje učinkovite mjere kojima možemo znatno poboljšati kvalitetu života, a koje uključuju kako jednostavne korake samopomoći, pa i medicinske opcije koje su se pokazale sigurnima i djelotvornima.

Danas se sve češće koristi i širi pojam – genitourinarni sindrom menopauze. Ovaj naziv bolje opisuje stvarnost jer promjene ne zahvaćaju samo vaginu, već i cijeli mokraćni sustav. Mnoge žene, naime, ne primjećuju samo seksualnu nelagodu, već i učestalije mokrenje, osjećaj urgencije ili veću sklonost urinarnim infekcijama. Sve to dio je istog procesa koji se događa u tijelu kada razine estrogena padnu.

Što se zapravo događa u tijelu? Estrogen je hormon koji igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja vaginalnog tkiva. On održava debljinu sluznice, njenu vlažnost i elastičnost. Kada u menopauzi razine estrogena trajno padnu sluznica postaje tanja, gubi glikogen koji je hrana za korisne bakterije laktobacile, a samim time se mijenja i pH vrijednost, dakle vagina postaje manje kiselo okruženje nego što je to bilo prije. Rezultat toga je smanjenje prirodne zaštite, slabija prokrvljenost tkiva, manja elastičnost i povećana osjetljivost na svaku vrstu iritacije.

Simptomi variraju od žene do žene, ali najčešće se javljaju suhoća, peckanje ili svrbež u vaginalnom području. Premda o tome javno ne žele pričati mnoge žene osjećaju bol pri penetraciji koja ponekad može biti toliko izražena da potpuno izgube interes za intimne odnose. Nije rijedak ni osjećaj osjetljivosti na trenje, a zna se dogoditi i malo krvarenje nakon spolnog odnosa. Sve to je vrlo frustrirajuće i može utjecati na samopouzdanje i intimnost u partnerskom odnosu, pa i na opću kvalitetu života.

Važno je da o ovom problemu porazgovaramo s liječnikom jer upravo će liječnici  nakon razgovora sa ženom i ginekološkog pregleda postaviti dijagnozu na osnovu individualnih simptoma.  Pregledom se može utvrditi je li sluznica izgleda tanje i blijeđe nego inače, kakva je pH vrijednost i je li tkivo osjetljivo na dodir jer prirodna lubrikacija često izostaje ili je vrlo oskudna..

Inače, vaginalna atrofija nije isključivo problem menopauze već se može javiti i u drugim životnim situacijama kada su razine estrogena niže, primjerice tijekom dojenja ili kod određenih medicinskih terapija koje snižavaju razine ovog hormona.

Kada se radi o mjerama samopomoći prvi i najjednostavniji korak je korištenje lubrikanata za vrijeme intimnih odnosa. Lubrikanti smanjuju trenje i mehaničku iritaciju koja može dovesti do boli i mikrotrauma. Postoje različite vrste lubrikanata i trebali bi se informirati o njima prije nego li ih krenemo koristiti.

Lubrikanti na bazi vode imaju dobru podnošljivost i kompatibilni su s većinom kondoma, no mogu se brže “osušiti” pa ih ponekad treba ponovno nanijeti. Lubrikanti na bazi silikona dulje traju i pružaju bolju klizavost što je posebno korisno kod izražene suhoće. Oni na bazi ulja nisu najbolji izbor jer mogu oslabiti lateks kondome i ostavljati ostatke na tkivu.

Pri odabiru lubrikanta valjalo bi birati  proizvode bez agresivnih mirisa, mentola ili visokih koncentracija glicerina jer sve to može dodatno iritirati osjetljivu sluznicu. Lubrikant treba nanijeti prije početka intimne aktivnosti, a ne tek kada se pojavi nelagoda i slobodno se može dodavati više puta tijekom odnosa ako je potrebno.

Osim lubrikanata, postoje i vaginalni ovlaživači. Za razliku od lubrikanata koji se koriste samo za vrijeme seksa ovlaživači se nanose redovito, dva do tri puta tjedno, neovisno o seksualnoj aktivnosti. Oni vežu vodu i stvaraju zaštitni film koji održava vlažnost i elastičnost sluznice tijekom dana. Mnogi sadržavaju hijaluronsku kiselinu ili druge polimere koji pomažu u hidrataciji tkiva no i ovdje vrijedi preporuka da se biraju preparati bez parfema i potencijalnih iritansa.

Redovita ugodna seksualna aktivnost također ima svoj terapeutski učinak. Seksualni podražaji, bili oni penetrativni ili nepenetrativni, potiču prokrvljenost i poboljšavaju trofiku tkiva. Važno je fokusirati se na ono što ženi odgovara, tempo bez žurbe i položaji koji smanjuju pritisak na osjetljiva područja jer oni mogu značajno smanjiti neugodu. Ako je penetracija bolna, može se razmotriti korištenje vaginalnih dilatatora. To su pomagala koja se koriste postupno, uz lubrikant, u kratkim redovitim sesijama, počevši od najmanje veličine i polako povećavajući prema onoj koja ženi odgovara jer je cilj postupno navikavati tkivo i smanjiti strah od penetracije.

Nježna higijena ključna je za očuvanje zdravlja vaginalnog tkiva. Treba izbjegavati ispiranja rodnice, agresivne sapune i antiseptike jer oni narušavaju prirodnu mikrobnu ravnotežu i isušuju tkivo. Za intimno područje valja koristiti blage, pH prilagođene proizvode. Preporučuje se pamučno, prozračno donje rublje, izbjegavanje mirisnih uložaka, deodoransa za intimno područje i proizvode s visokim udjelom alkohola koji mogu dodatno iritirati već ionako osjetljivu sluznicu.

Kod žena koje imaju popratne tegobe s dnom zdjelice, spazam mišića, bolnost ili poteškoće s kontrolom, može biti vrlo korisna pelvična fizioterapija. Rad sa fizioterapeutom specijaliziranim za dno zdjelice uključuje edukaciju o anatomiji, biofeedback tehnike, manualne tehnike za smanjenje prevelikog tonusa mišića te ciljane vježbe koje poboljšavaju koordinaciju, opuštanje i jačanje. Cilj je smanjiti zaštitno naprezanje mišića koje samo po sebi pojačava bol, olakšati penetraciju i smanjiti nelagodu nakon odnosa.

Kada mjere samopomoći nisu dovoljne na raspolaganju su i medicinske opcije. Najčešće korišteni i najbolje istraženi tretman je lokalni vaginalni estrogen, odnosno niskodozni estrogenski preparati u obliku krema, tableta ili vaginalni prstenovi koji djeluju direktno na sluznicu uz minimalnu sistemsku apsorpciju. Sustavni pregledi i metaanalize pokazali su da lokalni estrogeni značajno ublažavaju suhoću, svrbež i bolnost pri odnos, poboljšavaju deblinu epitela, vraćaju pH na normalne vrijednosti i potiču ponovno naseljavanja korisnih laktobacila.

Većina žena ne bi trebala imati problema zbog koriđtenja ovih proizvoda, no važno je o ovim terapijama razgovarati s ginekolozima posebno one žene koje imaju povijest hormonski osjetljivih karcinoma, neobjašnjiva krvarenje ili druge rizične čimbenike.

S obzirom da je svaka od nas različita, kao i naši simptomi, tako je i pristup liječenju vaginalne atrofije individualiziran. Odabir terapije ovisi o težini simptoma, kliničkom nalazu, postojećim zdravstvenim stanjima i osobnim preferencijama. Redovite ginekološke kontrole omogućuju praćenje stanja, procjenu učinkovitosti odabranih mjera pa i prilagodbu pristupa ako je to potrebno.

Koraljka Djetelić / Jasmina Jovev