Ako ste u četrdesetima ili ranim pedesetima i primijetile ste da se vaše raspoloženje promijenilo, da se osjećate tužnije, razdražljivije ili jednostavno više niste ista osoba koja ste bila nekada niste jedine. Naime, mnoge žene prolaze kroz slične promjene tijekom perimenopauze, odnosno u razdoblju koje prethodi konačnom prestanku menstruacije. No, ne trebamo se bojati da polako ludimo već za naše stanje postoji znanstveni razlog.

Naime, od 100 žena koje ulaze u menopauzu znanstvena istraživanja pokazuju da će između 10 i 65 žena u toj sobi doživjeti neke oblike mentalnih zdravstvenih problema različitog intenziteta. Ova istraživanja  pokazuju razlika u brojkama, koja je posljedica različitih definicija koje istraživači koriste, ali to je pokazatelj da nismo same ako se osjećate drugačije.

Ono što pak najviše brine jest da žene u perimenopauzi, razdoblju kada menstruacije postaju nepravilne, imaju 1,4 puta veći rizik od depresije nego žene prije menopauze. Neke studije pokazuju još dramatičnije brojke,a to je četverostruko povećanje rizika od depresije kod žena koje prije nisu imale problema s mentalnim zdravljem.

Ono što je najvažnije razumjeti jest da ovaj povećani rizik nije trajаn. Dvije do četiri godine nakon što potpuno prestanu menstruacije, rizik od depresije se vraća na prethodnu razinu. To znači da nije riječ o procesu starenja, već o nečemu vrlo specifičnom što se događa upravo tijekom tog prijelaznog razdoblja.

Zašto nam ovo događa? Naša su tijela složeni sustavi u kojima hormoni igraju ulogu koja stabilizira naš organizam, uključujući i naše raspoloženje. Tijekom perimenopauze razine estrogena, jednog od glavnih ženskih hormona, počinju divlje oscilirati. Ponekad naglo rastu, a ponekad naglo padaju, a da mi na taj proces nemamo utjecaj niti ga možemo kontrolirati.

Ono što se događa u našem mozgu tijekom tih hormonskih promjena fascinantno je, ali i zabrinjavajuće. Estrogen nije samo reproduktivni hormon već on ima izravnu ulogu u regulaciji tvari u mozgu koje kontroliraju naše raspoloženje, posebno serotonina koji je hormon koji nas čini sretnima i mirnima.

Kada razine estrogena padnu događaju se dva problema,naš mozak proizvodi manje serotonina, na drugu stranu serotonin koji je proizveden brže se razgrađuje. Estrogen također pomaže da serotonin, koji je proizveden, ostane duže dostupan u prostoru između moždanih stanica gdje obavlja svoj posao. Kada estrogena nema dovoljno taj je proces poremećen. Sve ove promjene zajedno mogu rezultirati osjećajima tuge, beznađa i gubitkom interesa za stvari koje su nas nekada radovale.

Da ne zaboravimo valove vrućine ili tzv. valunge, one osjećaje iznenadne vrućine koja se širi tijelom praćen znojenjem, a koje nas izluđuju noću i istraživanja pokazuju kako ih doživljava do 80 posto žena. No, ono što se manje zna je da valunzi nisu samo fizički neugodni već da istraživanja pokazuju snažnu povezanost između težine valunga i vjerojatnosti razvoja depresije. Naime, žene s umjerenim do teškim depresivnim simptomima gotovo su dvaput vjerojatnije da će prijaviti nedavne valunge od žena bez depresivnih simptoma. Zasnimljivo jr i kako žene s teškom depresijom češće opisuju svoje valunge kao teže, pa čak i kada uzimaju lijekove za depresiju.

Što je tu uzrok, a što posljedica? Znanstvenici još uvijek istražuju doživljasvamo ili valunger teže zbog depresije ili pak teški valunzi dopisnose razvoju depresije, ali postoje vjerojatnosti da oboje drži istinu. Depresija može pojačati percepciju fizičkih simptoma, dok teški valunzi, posebno oni noćni koji narušavaju san, mogu pridonijeti razvoju depresivnih simptoma.

Kada govorimo o valunzima, govorimo i o spavanju. Noćni valunzi i noćno znojenje mogu potpuno poremetiti kvalitetu sna. Žene se obično žale kako se bude noću natopljene znojem te onda moraju mijenjati pidžame ili posteljinu, a onda pokušavaju ponovno zaspati. A  najgore je što se to može događati nekoliko puta tijekom noći.

Kronični nedostatak kvalitetnog sna sam je po sebi rizični čimbenik za depresiju. Kada je prisutan kroničan umor sve postaje teže, od obavljanja svakodnevnih poslova, brige o obitelji, obavljanja posla ili pak održavanja odnosa. Stvara se začarani krug u kojem hormoni uzrokuju valunge, valunzi narušavaju san, loš san doprinosi lošem raspoloženju, a loše raspoloženje čini sve simptome gorim.

Dobra je vijest pak da nisu sve žene sklone razviti depresivne poremećaje tijekom predmenopauze jer postoje određeni čimbenici koji nas mogu staviti u skupinu većeg rizika.  znati.

Prediktor razvoja depresije o ovom razdoblju je i prijašnje iskustvo s depresijom jer hormonske promjene tijekom perimenopauze mogu biti okidač za povratak simptoma koji su se možda godinama uspješno držali pod kontrolom. Međutim, važno je znati da približno jedna trećina žena doživi svoju prvu depresivnu epizodu upravo tijekom menopauzalne tranzicije što znači da čak, i ako nikada prije netko nije imao problema s depresijom, perimenopauza može biti razdoblje kada se ti problemi prvi put pojave.

Kvaliteta vaših odnosa također igra važnu ulogu. Istraživanja pokazuju da su žene koje imaju negativne osjećaje prema partneru, ili koje nemaju partnera, kao i one s niskom socijalnom podrškom, nezadovoljstvom u braku ili malim brojem bliskih prijatelja, izloženije riziku od depresije tijekom menopauzalne tranzicije. Zato je emocionalna podrška posebno važna i trebale bi u svojim odnosima njegovati odnose s osobama s kojima možemo razgovarati, koji nas razumiju i podržavaju jer takvi odnosi mogu djelovati kao zaštitni faktor.

Genetska predispozicija također ima svoju ulogu osobito u kombinaciji s teškim životnim događajima. Neki ljudi genetski su ranjiviji na razvoj depresije, ali ta ranjivost ne mora se manifestirati sve dok ne dođe do određenog okidača. Za neke žene, taj okidač mogu biti hormonske fluktuacije tijekom perimenopauze, posebno ako se dogode u kombinaciji s drugim stresnim životnim događajima.

A kako prepoznati da nešto nije u redu? Depresija tijekom menopauze izgleda isto kao depresija u bilo kojem drugom životnom razdoblju no problem je u tome što mnoge žene, pa čak i njihovi liječnici, mogu pripisati simptome jednostavno “starenju” ili “menopauzi” i ne prepoznaju da je ustvari riječ o depresiji koja zahtijeva liječenje.

Zato bi žene same trebate obratiti pažnju kao na simptome tuge ili beznađa koji traju danima ili tjednima, a ne samo satima, da nas više stvari koje su nas nekad radovale više niti ne zanimaju. Nekadašnja druženja s prijateljima naprosto nam posatju naporna, a bavljenje hobijima zahtjevaju od nas previše napora.

Promjene apetita također mogu biti znak. Neke žene gube apetit i kilograme, dok druge počnu jesti više često tražeći utjehu u hrani. Problemi sa spavanjem mogu biti složeni tijekom menopauze jer mogu biti uzrokovani valunzima, ali i depresijom. Možda teško zaspite, budite se usred noći i ne možete ponovno zaspati, ili se budite prerano ujutro.

Umor je još jedan važan simptom depresije u ovom razdoblju. To nije obični umor koji se rješava dobrim odmorom već duboko iscrpljenje koje se osjeća čak i nakon spavanja, onaj umor koji nam sve čini teškim za obavljanje.

Osjećaji bezvrijednosti, prekomjerne krivnje ili razdražljivosti također mogu biti simptomi depresije. Neke žene primjećuju kako su postale „kratkog fitilja“, odnosno stvari koje prije ne bi niti primjetile sada ih dovode do ludila, a onda se posljedično javljaju osjećaji da nismo dobre majke, kćeri ili žene.

Poteškoće s koncentracijom i pamćenjem česte su i kod menopauze same po sebi, ali mogu biti pogoršane depresijom, a simptomi mogu biti teško fokusiranje na posao, praćenje razgovora ili prisjetiti se ranije lako pamtljivih stvari. U težim slučajevima mogu se javiti misli o smrti ili samoubojstvu i tada je važno odmah potražiti lijčeničku pomoć.

Bez obzira na to živimo u tehnološki i medicinski najrazvijenijem vremenu čini se da ipak problemi mentalnog zdravlja u menopauzi teže dijagnosticiraju i da ih se uopće ne povezuje s menopauzom. Čini se da biološke promjene, koje se događaju u mozgu tijekom ovog razdoblja, često dobivaju premalo pažnje u medicinskoj praksi i rezultat je da mnoge žene pate u tišini, ne razumijevajući što im se događa ili misleći da je to samo dio starenja s kojim moraju živjeti.

No, posljedice mogu biti ozbiljne. Neke žene napuštaju svoje karijere ranije nego što su planirale zbog depresije i anksioznosti povezanih s menopauzom. To ne znači samo gubitak prihoda u tom trenutku, već i manji mirovinski fond za buduće godine. Druge žene opisuju kako im je teško biti prisutne kao majke ili općenito održavati prijateljske ili partnerske odnose što sve to vodi do smanjene kvalitete života upravo u razdoblju kada mnoge žene očekuju da će konačno imati više vremena i slobode za sebe.

Što možemo učiniti? Najvažnije je osvijestiti da imamo teškoće i o njima razgovarati. Ako primijetite promjene u svom raspoloženju ne pretpostavljajte automatski da je to samo normalno u menopauzi već da može biti i teška depresija što nije nešto kroz što morate prolaziti bez podrške i liječenja.

Razgovarajte sa svojim liječnikom, posebno ako imate teške valunge ili probleme sa spavanjem. Postoji sve više dokaza da liječenje fizičkih simptoma menopauze može pomoći i s raspoloženjem. Održavajte svoju mrežu podrške jer kvalitetni odnosi s partnerom, prijateljicama i obitelji mogu biti zaštitni faktor. Ne izolitajte se od prijatelja i obitelji, pa čak i kada vam se tako čini lakše, jer emocionalna podrška ljudi koji vas razumiju i podržavaju može biti neprocjenjiva.

Koraljka Djetelić / Jasmina Jovev

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2025. godinu