Može li se od poljoprivrede samo preživjeti ili ipak i živjeti?

-Moja obitelj se bavi uzgojem povrća i imamo 20 plastenika na 100 četvornih metara i još obrađujemo 6 hektara na otvorenom. Uzgajamo sve vrste povrća i svaki smo dan tijekom cijele godine na tržnici u Hrvatskoj Kostajnici i mi smo primjer kako se od poljoprivrede može živjeti – priča Zdenka Laktušić, vlasnica OPG-a Laktušić koja se uzgovjem povrća bavi već 15 godina.

Od tih 15 godina, dodaje, 8 godina ne prima poticaje i smatra da poticaji uništavaju i da mnogi uzimaju poticaje samo zbog poticaja, a ne zbog stvarnog baljenja poljoprivredom. Priča kako su njena ulaganja u uzgoj 10 puta veća nego što dobije poticaj jer je proizvodnja povrća najskuplja u poljoprivredi.

-Kad dobijete poticaj za kukuruz vi uzorete, posijete i kasnije berete, a kad se bavite uzgojem povrća to je svakodnevni posao. U mojoj obitelji nas je četvero i svi sudjelujemo u radu OPG-a. Moj muž tijekom ljetnih mjeseci zna biti budan do 3 sata u noći zbog navodnjavanja plastenika kako bi mogli svaki dan imati kvalitetno povrće. Treba se puno raditi, i nije lako, ali možemo od toga živjeti.

Priča kako su ona i suprug skromno krenuli u ovaj posao, u šumama su skupljali grane i njih omotavali plastikom i tako su radili prve plastenike. Šta zna rajčica, kroz smjeh će Zdenka, je li metalna šipka ili debela drvena grana. Rajčici je važno da je plastika dobra i da je ona štiti od zime i vrućine. Dodaje kako su sve radili svojim rukama i sami proširivali proizvodnju.

Inače, Zdenka je jedna od onih poljoprivrednica koju se na tržnici u Hrvatskoj Kostajnici može vidjeti gotovo svakodnevno. Domaći stanovnici, ali i turisti, za ljetnih mjeseci na njenim štandovima mogu pronaći tog jutra ubrane rajčice, paprike, salate ili tikvice, ali neizostavan je to štand i za najfinije lubenice i dinje koje uzgajaju na otvorenome.

Ni ovih dana na njenom štandu ne nedostaje svježeg povrća. Iznenađujuće, ona je među rijetkima koju smo u listopadu pronašli na tržnici s malim krastavcima za zimnicu.

– Svake godine imamo i jesenjsku sjetvu. Sve posijemo i nekad nam uspije, a nekad ne. Prošle godine sve je nekako u jesen bilo slabo, no zato ove godine imamo svega, od rajčice i paprike pa do ovih sitnih krastavaca tako da oni koji nisu u ljeto uspjeli nabaviti krastavce za zimnicu mogu to učiniti sada.

No, ipak Zdenka ne može dalje širiti svoju proizvodnju.

-Mi smo doseljenici iz Bosne i Hercegovine i nemamo dovoljno zemlje u našem vlasništvu čime smo u nemogućnosti javljati za neke veće projekte za opremanje i proširenje proizvodnje. Dio zemlje koju obrađujemo imamo zahvaljujući sklopljenim ugovorima, no za velike projekte moramo biti vlasnici zemlje što mi nismo. Sad sam već polako odustala i od toga i sami ulažemo koliko možemo u daljnju nadogradnju proizvodnje.

Kaže i da joj bude teško kad vidi kako su se njeni kolege poljoprivrednici na sjeveru  Hrvatske razvili zahvaljujući mogućnosti raznih EU projekata, no veseli je što oni imaju takve mogućnosti i zaključuje da svaki put nešto novi nauči kad ode nekome od njih u posjet.

Poljoprivredom u Pounju bavi se i obitelj Abramović iz Unčana kraj Dvora. Njihova se pak obitelj odlučila baviti uzgojem i preradom buća i svoje proizvode prodaju na kućnom pragu, ali ponajviše na sajmovima.

-Teško je jer uvijek ovisite o vremenskim uvjetima,  prošle nam je godine poplava uništila sve, borimo se s divljim svinjama, ali nekako evo uspijevamo. Proizvodimo bućino ulje i brendirano je kao Pounjsko bućino ulje, imamo bućino brašno, te posebne namaze od buće tzv. marmeladu od buće koju mogu jesti i male bebe.  Robu uglavnom prodajemo po sajmovima i traženi su nam proizvodi, a primorani smo boriti se s konkurencijom koja iz Kine  uvozi sjemenke pa su njihovi proizvodi onda i jeftini nego naši- ispričala nam je Angela Abramović.

Poput ostalih kolega poljoprivrednika kaže da se od svog posla mogu preživjeti, no izazova je puno.

OPG Borojević iz Trgova pak bavi se ekološkim uzgojem lješnjaka i kažu kako nemaju problema s prodajom svojih proizvoda. Dapače, njihovi proizvodi brzo nestanu.

-Kad smo 2003. godine krenuli s ovom proizvodnjom, a imamo 1800 stabala, odlučili smo se na prodaju na sajmovima. Uglavnom sami radimo, a pomoć trebamo ponekad u doba berbe. Istra nam se pokazala kao odlično tržište. Premda su lješnjaci roba koja se inače pojačano traži prije nekih blagdana kod nas prodaja ide konstantno – ispričala nam je Štefica Borojević.

Osim sirovog lješnjaka na OPG Borojević može se nabaviti i  hladno prešano ulje lješnjaka koje se inače koristi i u kozmetičkoj industriji jer je čista hrana za kožu. U ponudi imaju i brašno od lješnjaka, bez glutena, kao i pasterizirani i karmelizirani lješnjak.

-Ulje lješnjaka vrlo je traženo jer se ono koristi u kozmetici, za njegu kože, jer sadrži kolagene i vitamine koji su važni za njegu kože. Premda se najčešće koristi za njegu lica koristi se i za masaže, ali  i u kulinarstvu-pojašnjava Štefica Borojević zaključujući kako je njihova roba pronašla put do kupaca bez obzira što je OPG u Punju.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poljoprivredom se u Hrvatskoj Kostajnici bavi i obitelj Lenac, Svjetlana i Lovro.

-Inače imam knjigovodstveni ured u Hrvatskoj Kostajnici, a suprug Lovro je želio pokrenuti svoj posao i tako mu je pala na pamet ideja da pokrenemo posao s izradom rezanaca od sušene buče. To je inače tradicionalno kastajničko jelo, kada se bundeva tijekom ljeta reže na taknke rezance i suši na suncu, a jede se na Badnjak. Nismo našli da se nitko na svijetu bavi se proizvodnjom rezanaca od bundeve i krenuli smo u proizvodnju – ispričala nam je Svjetlana.

 

Kaže da su njihovi BIO rezanci od sušene buče supercool jer se skuhaju za pet minuta, mogu se pripremiti na 100 načina, a mogu se poslužiti u svim kombinacijama. Najčešće su zamjena za tjesteninu jer nema glutena, čisto je povrće, ekološki je proizvedena, a kao namirnica je izuzetno kvalitetna.

 

Ni Lenci, kao ni obitelj Laktušić, nisu imali zemlju u vlasništvu na početku pa su zemlju kupovali. Prirodne nepogode ponekad su usporavale njihov planirani napredak, ali danas zato imaju razvijeniju i moderniziranu proizvodnju.

-Shvatili smo da ćemo teško svoj proizvod prodati u Hrvatskoj Kostajnici pa smo krenuli po sajmovima diljem Hrvatske i tamo smo prodavali sve što smo donijeli. Tako smo shvatili da naš proizvod ima potencijala i krenuli u malo  uskoro će kostajničke pletenice nuditi i svom obiteljskom Izletištu i kušaonici Lenac.

Lenci, kao i Laktušići, kažu da se od poljoprivrede u Pounju može živjeti, ali da to podrazumijeva angažman cijele obitelji.

Koraljka Djetelić

Fotografije  -Koraljka Djetelić

Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti