Više niste ista osoba. Buru emocija u vama izazivaju situacije koje do nedavno niste niti uzimali u obzir kao neke komplicirane, burno reagirate pa se osjećate loše nakon toga, sve vam se čini previše teškim, ali ne znat zašto. Počinjete se pitati jeste li možda postali loša majka ili partnericia i prijateljca ili čak jesate li možda razvili neki mentalni problem.
Ono što nam nitko prije nije rekao jest da se u našem mozgu događaju promjene, a jedna od tih promjena uključuje i Ono što možda ne znate jest da se u vašem mozgu odvija tiha ali moćna promjena. Ta promjena uključuje i neurotransmiter nazvan serotonin, tvar koju mnogi nazivaju “hormonom sreće”. Dok pad estrogena u perimenopauzi prima svu pozornost u razgovorima o menopauzi mnogo se manje govori o tome kako taj pad estrogena direktno vuče za sobom i pad serotoninske aktivnosti u mozgu, a upravo ta promjena može objasniti toliko toga s čim se suočavate.
Serotonin je kemijski glasnik koji prenosi signale između moždanih stanica. Sintetizira se iz aminokiseline triptofana koju unosimo kroz hranu i jednom proizveden sudjeluje u praktički svim ključnim funkcijama vašeg mozga i tijela. Regulira vaše raspoloženje i emocionalnu stabilnost, određuje jesmo li mirni ili razdražljivi, jesmo li u stanju staviti stvari u perspektivu ili nas svaka sitnica izbacuje iz ravnoteže. Kontrolira naš ciklus spavanja i buđenja, pomaže nam održati pažnju i koncentraciju da se možemo fokusirati na zadatak i dovesti ga do kraja.
Kada je sve u ravnoteži, kada serotoninski sustav u mozgu radi kako treba, osjećamo se stabilno i spokojno, možemo se nositi sa svakodnevnim stresorima bez osjećaja da smo bure baruta koje će eksplodirati. Možemo zaspati kada nam je to potrebno i ostati u snu tijekom noći. Možemo se koncentrirati na posao ili razgovor bez lutanja misli, a probleme rješavati bez osjećaja da ne znamo kuda da udaramo. No, ta ravnoteža serotonina nije nešto što je fiksirano i nepromjenjivo već ovisi o brojnim čimbenicima, a jedan od najmoćnijih je upravo estrogen, onaj isti hormon čije razine divljaju tijekom perimenopauze.
Estrogen i serotonin blisko funkcioniraju jer estrogen povećava broj receptora za serotonin na površini moždanih stanica, te usporava rad enzima koji razgrađuju serotonin nakon što obavi svoj posao. U perimenopauzi razine estrogena počinju divljati pa tako u jednom ciklusu može biti estrogena puno, pa čak previše, što može uzrokovati svoje probleme. Sljedeći ciklus estrogena naglo pada. Zatim opet skoči, pa opet padne, bez obzira na to što se događalo mjesec dana prije. Kada estrogena nema dovoljno broj serotoninskih receptora na moždanim stanicama pada i to znači da čak i ako naš mozak proizvodi istu količinu serotonina kao prije, manje tog serotonina može biti učinkovito iskorišteno jer nema dovoljno receptora da ga prime. Istodobno, enzimi koji razgrađuju serotonin počinju raditi brže jer nemaju estrogen koji bi ih kočio. Serotonin koji je proizveden brže nestaje. Konačan rezultat je funkcionalno niža serotoninska aktivnost u mozgu, čak i ako razina proizvodnje serotonina sama po sebi nije toliko pala.
Prva i najočitija posljedica pada serotoninske aktivnosti je promjena u raspoloženju i emocionalnoj stabilnosti. Mnoge žene u perimenopauzi primjećuju da im se emocionalno stanje mijenja brže nego ikad prije u životu. Stvari koje su nekada bile podnošljive ili barem nisu bile veliki problem sada ih guraju preko ruba. Javlja se osjećaj razdražljivosti bez jasnog razloga, brzo se uzrujavamo i teže nam je kontrolirati impulzivne reakcije. To je ono razdoblje kad nešto izgovirimo ili planemo, pa se kajemo, ali jednostvano nismo se mogle zaustaviti.
Pojavljuje se i tuga koja nema jasan razlog ili povod. To često nije depresija u onom kliničkom smislu, ali tu je taj neki čudan osjećaj da stvari koje su nas nekada činile sretnima više ne donose isto zadovoljstvo. Sad se i obična kava s prijateljima čini kao prevelik napor i ostanak u miru kod kuće čini se jednak zgoditku na lutriji.
Ova emocionalna nestabilnost nije stvar slabosti karaktera ili nedostatka samokontrole. Serotonin je ključan za regulaciju raspoloženja jer utječe na način na koji vaš mozak obrađuje emocionalne informacije. Kada serotoninske aktivnosti ima dovoljno naš mozak može staviti stvari u perspektivu, možemo normalno odreaguarti kada nas nešto uznemiri, možemo kontrolirati naše reakcije. Kada serotonina nema dovoljno te regulatorne funkcije slabe i emocije postaju intenzivnije i teže ih je kontrolirati. Reakcije su brže i jače, a oporavak nakon emocionalnog uzbuđenja traje dulje.
Sve ovo dodatno je pogoršano činjenicom da se ne radi samo o serotoninu. Tijekom perimenopauze pada i estrogen i progesteron. Kortizol, hormon stresa, često je kroično povišen i sve te hormonske promjene međusobno se pojačavaju i stvaraju ono što se može nazvati savršenom olujom za emocionalnu nestabilnost.
Serotonin ne regulira samo raspoloženje. On je važan i kod regulacije sna pa se i time mogu objasniti problemi nesanice i poremećenog sna. Serotonin je zapravo prekursor melatonina, hormona koji signalizira tijelu da je vrijeme za spavanje. Naš mozak pretvara serotonin u melatonin kada padne mrak što je signal vašem tijelu da je vrijeme da se pripremi za odmor. Kada je serotoninska aktivnost niska cijeli taj proces je poremećen. Proizvodnja melatonina također pati jer jednostavno nema dovoljno sirovine iz koje bi se melatonin mogao proizvesti, a rezultat su problemi sa spavanjem.
Uz probleme sa snom dolazi i ono što se često opisuje kao brain fog koje doživljavamo kao zaboravljivost. Serotonin pak pomaže održati pažnju i radnu memoriju, kratkoročnu memoriju koju koristimo za zadržavanje informacija dok s njima aktivno radimo. Kada serotoninska aktivnost pada ta funkcija slabi i naš mozak ne može tako učinkovito zadržati i manipulirati informacijama. To nije gubitak pamćenja u smislu demencije ili Alzheimerove bolesti i zato o tome ne bismo trebali brinuli. To je ustvari funkcionalni pad kognitivne učinkovitosti koji je izravan rezultat prolaznih promjena u neurobiologiji mozga.
Premda nam se ne bi učino da ima povezenst s valunzima serotonin ipak utječe i na to. Naime, serotonin djeluje direktno na hipotalamus, onaj dio mozga koji funkcionira kao glavni tjelesni termostat. Kada je serotoninska aktivnost stabilna termoregulacijski centar u hipotalamusu radi glatko i precizno. no kada razine serotonina padnu taj centar postaje destabiliziran i postaje osjetljiviji i reaktivniji na podražaje. Ovo nam je važno i zato što nas većina smatra valunge fizičkim simptomima koji su odvojeni od mentalnog zdravlja, no istraživanja pokazuju da je sve to povezano i kada jedan sustav strada svi ostali osjećaju posljedice.
Serotonin nije samo stvar mozga već se velik dio serotonina nalazi u crijevima. Stanice koje oblažu probavni trakt proizvode velike količine serotonina čija je primarna uloga regulacija probavnih procesa. Taj crijevni serotonin kontrolira brzinu kojom se hrana kreće kroz probavni sustav, lučenje probavnih sokova, te crijevne kontrakcije.
Hormonske promjene tijekom perimenopauze utječu i na taj crijevni serotonin pa zato primjećujemo da nam se i probava mijenja tijekom ovog razdoblja, postejemo osjetljivije na neku vrstu hrane, javlja se nadutost, a ritam probave postaje nepredvidiv. Dakle, crijeva i mozak ne djeluju odvojeno i znanstvenici tu os nazivaju os mozak-crijeva. Ova komunikacija odvija se putem živčanih puteva, posebno vagusnog živca koji povezuje crijeva i mozak, ali i putem hormona i upalnih molekula koje putuju kroz krvotok. Zato ono što se događa u crijevima može utjecati na raspoloženje i kogniciju, a stanje mozga, naša razina stresa i anksioznosti, može utjecati na našu probavu.
No, možemo si i same pokušati pomoći u regulaciji serotonina. Prehrana podržava serotonin unosom triptofana iz jaja, puretine, orašastih plodova i tofua. Pomoći može i vitamin B6 iz banane, avokada i piletine u kombinaciji s integralnim žitaricama koje blago podižu inzulin i pomažu triptofanu doći do mozga. Sunčeva svjetlost ujutro i 20-30 minuta šetnje dnevno stabiliziraju cirkadijalne ritmove, dok aerobna aktivnost poput plivanja ili joge gradi neuronske veze i smiruje stresni sustav. Ako simptomi poput nesanice ili razdražljivosti narušavaju život postoje SSRI lijekovi poput sertralina jačaju serotonin i ublažavaju valunge uz terapiju za promjenu misaonih obrazaca. Razumijevanje hormonskih promjena oslobađa nas od samooptužbi omogućujući i pomaže nam da ova razdoblja budu podnošljiva.
Koraljka Djetelić / Jasmina Jovev
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2025. godinu
