Mogu li se zaraziti spolno prenosivim infekcijama oralnim seksom?

Spolno prenosive infekcije (SPI) predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem širom svijeta, a rizik od prijenosa nije ograničen samo na vaginalni ili analni spolni odnos. Oralni seks, iako se često percipira kao manje rizičan, također nosi značajan rizik od prijenosa SPI-a. U razgovoru s ginekologinjom dr. Sandom Žižak Galijan istražit ćemo mogućnost prijenosa spolno prenosivih infekcija oralnim seksom, vrste infekcija koje se mogu prenijeti na taj način te preventivne mjere koje se mogu poduzeti kako bi se smanjio rizik.

Oralni seks se često smatra sigurnijom opcijom u usporedbi s drugim vrstama spolnog odnosa. No, postoji li rizik od zaraze spolno prenosivim bolestima ili infekcije tijekom oralnog seksa?

Apsolutno, rizik od zaraze spolno prenosivim bolestima tijekom oralnog seksa postoji i nikako ga ne treba zanemarivati. Oralni seks uključuje stimulaciju genitalija ili anusa usta i jezikom, te može biti prijenosni put za nekoliko spolno prenosivih infekcija Iako se oralni seks često percipira kao manje rizičan, određene spolno prenosive bolesti mogu se prenijeti upravo tim putem. Primjerice, bolesti poput klamidije, gonoreje, sifilisa, herpes simpleks virusa (HSV), humanog papiloma virusa (HPV), kao i HIV-a, mogu se prenijeti oralnim seksom. SPI mogu utjecati na različite dijelove tijela, uključujući genitalije, anus, usta, grlo, pa čak i oči.

Možete li nam objasniti na koji se način te bolesti prenose oralnim seksom?

Prenosivost ovisi o specifičnoj bolesti, ali općenito, spolno prenosive bolesti prenose se putem kontakta sa zaraženim tjelesnim tekućinama ili ranicama na koži. Kod oralnog seksa, bakterije i virusi iz genitalnog područja mogu doći u kontakt s usnom šupljinom, grlom ili jednjakom. Na primjer, ako osoba ima gonoreju u genitalnom području, partner koji pruža oralni seks može razviti gonokokni faringitis, što je infekcija grla izazvana gonorejom. Slično tome, herpes virus može uzrokovati oralni herpes, ali se također može prenijeti na genitalije, izazivajući genitalni herpes i obrnuto.

Dakle, iako rizik prijenosa SPI-a može biti manji kod oralnog seksa u usporedbi s vaginalnim ili analnim seksom, on nije nepostojeći. Infekcije se mogu prenijeti s genitalija na usta, s usta na genitalije ili s usta na anus, i obrnuto.

Bakterijske infekcije poput gonoreje, sifilisa i klamidije mogu se prenijeti oralnim seksom. Gonoreja može uzrokovati gonokokni faringitis kada dođe do infekcije grla,a simptomi mogu uključivati bol u grlu, ali infekcija može biti i asimptomatska, što otežava prepoznavanje i liječenje. Klamidija također može zaraziti grlo, iako je to rjeđe nego kod gonoreje. Sifilis se može prenijeti oralnim seksom, osobito ako postoje otvorene lezije u ustima ili na genitalijama.

Virusne infekcije poput herpesa, HPV-a, HIV-a i hepatitisa B i C također se mogu prenijeti oralnim seksom. Herpes simplex virus tip 1 (HSV-1) obično uzrokuje oralni herpes (herpes na usnama), ali može se prenijeti i na genitalije tijekom oralnog seksa. HSV-2, koji je najčešće povezan s genitalnim herpesom, može se prenijeti na usta i uzrokovati oralni herpes.

Mogu li se HPV i HIV također prenijeti oralnim seksom?

HPV je virus povezan s genitalnim bradavicama i različitim vrstama raka, uključujući rak grla, vrata maternice, anusa i penisa. Oralni seks može rezultirati prijenosom HPV-a u grlo, što može povećati rizik od razvoja orofaringealnog karcinoma.

HIV, virus koji uzrokuje AIDS, može se prenijeti oralnim seksom, iako je rizik manji u usporedbi s vaginalnim ili analnim seksom. Rizik je veći ako osoba koja prakticira oralni seks ima rane ili krvarenje u ustima ili ako osoba primatelj ima visoku koncentraciju HIV-a u tjelesnim tekućinama.

Hepatitis B i C su virusi koji uzrokuju upalu jetre i mogu se prenijeti tjelesnim tekućinama, uključujući krv i sjemenu tekućinu. Iako je prijenos oralnim seksom rjeđi, postoji rizik, posebno ako postoje lezije ili krvarenje u ustima.

Koji su najčešći simptomi SPI?

Simptomi SPI-a koji se prenose oralnim seksom mogu varirati ovisno o vrsti infekcije i zahvaćenom dijelu tijela. Neke infekcije mogu biti asimptomatske, što znači da zaražena osoba možda neće biti svjesna da je nositelj infekcije i može je nesvjesno prenijeti na druge.

Na primjer, kod gonoreje ili klamidije, osoba može razviti upalu grla, crvenilo, bol prilikom gutanja, ili čak gnojne naslage u grlu. Kod herpesa, mogu se pojaviti bolne ranice ili mjehurići u ustima ili na usnama. HPV obično ne izaziva vidljive simptome, ali neki sojevi mogu uzrokovati bradavice u ustima ili na grlu, dok su drugi povezani s rizikom od raka orofarinksa. Važno je naglasiti da mnoge SPB mogu biti asimptomatske, što znači da zaražena osoba možda neće pokazivati nikakve znakove bolesti, ali će ipak moći prenijeti infekciju.

Simptomi mogu uključivati bol u grlu, rane ili čireve u ustima, natečene limfne čvorove, neugodan okus u ustima, te crvenilo ili upalu u ustima ili grlu.

Dijagnostika SPI-a obično uključuje fizikalni pregled, uzimanje uzoraka krvi, urina ili brisova iz zahvaćenog područja (npr. grla, genitalija) za laboratorijske analize. Rano otkrivanje i liječenje SPI-a ključno je za sprječavanje komplikacija i daljnjeg širenja infekcije.

Kako prevenirati spolno prenosive infekcije?

Prevencija spolno prenosivih infekcija u kontekstu oralnog seksa uključuje nekoliko važnih mjera kao što je korištenje zaštite. Naime. kondomi i dentalne brane (tanka guma koja se postavlja između usta i genitalija ili anusa tijekom oralnog seksa) su učinkoviti u smanjenju rizika od prijenosa SPI-a. Iako kondomi ne pružaju 100% zaštitu, oni značajno smanjuju rizik prijenosa bakterijskih i virusnih infekcija.

Osim toga, redovito održavanje oralne higijene može smanjiti rizik od infekcija što uključuje redovito četkanje zubi, korištenje zubnog konca i ispiranje usta. Također je važno izbjegavati oralni seks ako postoje rane, čirevi ili krvarenje u ustima, jer to može povećati rizik od prijenosa infekcija.

Redovito testiranje na SPI posebno je važno za osobe koje imaju više seksualnih partnera ili se upuštaju u nezaštićeni seks. Redoviti pregledi omogućuju rano otkrivanje i liječenje infekcija, čime se smanjuje rizik od komplikacija i prijenosa na druge.

Kako razgovarati s partnerom o SPI?

Razgovor o spolnom zdravlju trebao bi biti otvoren i iskren. Mnogi ljudi izbjegavaju ovu temu zbog srama ili nelagode, ali važno je razumjeti da briga o vlastitom zdravlju i zdravlju partnera nije samo odgovorna, već i znak poštovanja prema vezi. Preporučujem da se razgovor vodi na miran i nenapadački način, fokusirajući se na zajedničko donošenje odluka o zaštiti i prevenciji.

Otvorena i iskrena komunikacija s seksualnim partnerima o povijesti SPI-a, korištenju zaštite i zajedničkom odlasku na testiranja može pomoći u smanjenju rizika od prijenosa infekcija. Važno je razgovarati o seksualnim praksama i dogovoriti se o korištenju zaštite prije nego što se upustite u bilo kakvu seksualnu aktivnost.

Svaka seksualna aktivnost nosi određeni rizik, no edukacija i svjesnost o tim rizicima mogu pomoći u donošenju informiranih odluka i zaštiti vlastitog zdravlja, kao i zdravlja vaših partnera. Iako se oralni seks može smatrati manjim rizikom u usporedbi s vaginalnim ili analnim seksom, važno je prepoznati da rizik postoji i poduzeti potrebne mjere za smanjenje tog rizika. Kroz odgovorno seksualno ponašanje moguće je značajno smanjiti širenje spolno prenosivih infekcija i održati zdrav seksualni život.

Koje su najčešće zablude koje ljudi imaju o oralnom seksu u kontekstu SPB?

Jedna od najčešćih zabluda je da je oralni seks potpuno siguran i da ne nosi nikakav rizik od zaraze. Mnogi ljudi također misle da, ako nema vidljivih simptoma kod partnera, nema ni rizika, što nije istina. Također, postoji uvjerenje da se kondomi i dentalne brane ne koriste tijekom oralnog seksa, što dodatno povećava rizik. Edukacija o tim rizicima i prevenciji ključna je za smanjenje broja zaraženih.

Kako ocjenjujete svijest o ovim rizicima u općoj populaciji?

 Svijest o rizicima povezanim s oralnim seksom, nažalost, nije na visokoj razini. Mnogo ljudi nije dovoljno informirano ili podcjenjuje rizik. Zbog toga su edukacija i podizanje svijesti kroz javne kampanje, obrazovanje u školama i razgovore s liječnicima izuzetno važni. Bolja informiranost dovodi do boljih odluka i veće zaštite.

Kad god imam mogućnost razgovarati s mladim osobama onda im poručujem da je briga o spolnom zdravlju važan dio opće brige za zdravlje. Nemojte se sramiti razgovarati o rizicima, zaštiti i testiranju. Prevencija i edukacija ključni su za zdrav i siguran spolni život, stoga koristite zaštitu, testirajte se redovito i budite informirani.

Koraljka Djetelić/Jasmina Jovev

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2024. godinu