(NE) iskorišteni potencijali Pounja

-Pounje je područje ogromnog turističkog potencijala, ali nimalo iskorištenog. Ovo je kraj Bogom dane prirodne ljepote čija je iskoristivost trenutno nikakva – ispričao nam je Dario Turjanski, Zagrepčanin kojeg smo zatekli u ribolovu u selu Divuša na Uni. Često s djecom i ženom boravi u Pounju jer mu je majka iz Donjeg Javornja i nije mu jasno kako je moguće da obale Une nisu jednako iskorištene.

-Na potezu od Hrvatske Kostajnice do Dvora nemate gdje stati i nešto pojesti, a priroda je prekrasna. Nema se što pojesti ni u Dvoru. Na drugoj pak strani rijeke Une, s one u Bosni i Hercegovini, niču prekrasne kućice jedna do druge, ljudi uživaju na Uni i turistička je ponuda znatno bogatija nego na našoj strani.

Dario smatra kako Pounje ima velik potencijal za turizam gotovo cijele godine i to ponajviše u lovnom i ribolovnom turizmu, dok ljetni mjeseci imaju odličan potencijal za događanja na samoj Uni.

A taj su potencijal prepoznala dvojica momaka, Saša Dukić i Brane Ostupanj, koji turistima nude adrenalinski boravak na Uni. Na njihovom ranču između Hrvatske Kostajnice i Une turisti imaju brojne mogućnosti, a ponajviše im posjetitelji dolaze u grupama.

-U ovaj smo posao krenuli sasvim slučajno. Željeli smo predstaviti naše prirodne ljepote jer smo dosta putovali i shvatili da naš kraj kraj nimalo ne zaostaje po prirodnim ljepotama za nekima razvikanijim, a prednost nam je pak geografski položaj i blizina glavnog grada.

Za sada, kaže Brane, još uvijek nemaju neke velike reklamne kampanje i k njima se dolazi uglavnom preko preporuke i instagrama.

-Trenutno nudimo samo dnevni smještaj s pripremom hrane, a naši posjetitelji osim kupanja imaju mogućnost bavljenjem nizom sportskih sadržaja, kanuingom, raftingom, nogometom, odbojkom ili badmingtonom, no ipak je najatraktivniji tracking po sedrama. Mi smo zadovoljni brojem posjetitelja, jer ipak radimo samo nekoliko mjeseci, i raduje nas što primjećujemo povećanje broja posjetitelja.

Brane smatra kako prostora za poboljšanje uvijek ima, te  bi im svaka institucionalna financijska pomoć dobro došla, no oni će i dalje malim koracima stvarati mrežu posjetitelja koji će se rado vraćati i dalje ih preporučivati svojim prijateljima.

I dok dečki tek planiraju organizirati i smještajne kapacitete na samoj Uni je i prenoćište Đenadija, nekadašnji popularni restoran, a danas mjesto na kojem se može prespavati i to na samoj obali Une.

Malim ili velikim koracima na pokretanje svog privatnog posla i stvaranje mreže gostiju odlučila se i 21-godišnja Gabrijela Lenac iz Hrvatske Kostajnice. Ona je, uz pomoć svoje obitelji, pokrenula Izletište Lenac. U poduzetničke vode Gabi je krenula još prije nekoliko godina, odmah po završetku srednje škole, kad je otvorila rođendaonicu Party time, a sad se kao studentica odlučila u svom rodnom gradu pokrenuti nešto čega nema na području cijelog Pounja. Dok s njom razgovaramo u njenoj kuhinji  ona priprema poseban jelovnik za posjetitelje kostajničke Kestenijade, najveće turističke manifestacije u Pounju, zahvaljujući kojoj se u ovaj grad tijekom tri dana slije nekoliko tisuća posjetitelja.

S obzirom da je jedna od rijetkim mladih osoba koja se nakon srednje škole odlučila ostati u svom gradu i baviti se poduzetništvom, te studirati uz rad, Gabi kaže kako je sve došlo nekako spontano.

– Oduvijek volim ovaj grad i opcija da živim i radim negdje drugdje mi se nikada nije sviđala. Moji se roditelji inače bave poduzetništvom, oni su nekako krenuli, a kako je kuhanje oduvijek moj hobi kockice su se kockice počele slagati i evo nas tu, izletište i destilerija.

Dodaje kako je izletište ustvari obiteljski posao te da su njeni roditelji u cijelu priču krenuli s idejom da u tom prostoru prerađuju njihove proizvode od bundava s OPG Lenac, no kako je ipak prostor nudio  više  planirali su primati grupe posjetitelja koje bi došle pogledati kako se prerađuje budneva i kako nastaju njihovi proizvodi, a sad imaju svoj restoran.

– Glavna ideja naše kušaonice je da ljudima predstavimo svoje proizvode i ponudimo im što više finih i jednostavnih načina na koje ih mogu pripremati. Osim toga želim poticati male lokalne i ekološke proizvođače. Naime, mi koristimo svježe lokalne namirnice, sve što možemo pripremamo i proizvodimo sami od kroketa, njoka, tjestenine, kolača, sokova, pekmeza, umaka, ajvara i drugih namaza. Trudimo se da sve bude domaće i prirodno, a ono što ne možemo sami, nabavimo od lokalnih OPG-ova. Trenutni plan je da ujutro imamo nešto u stilu „bruncha“ u kojem bismo osim nekih tradicionalnih opcija za doručak poput domaćih jaja sa špekom i palente nudili i zdravije inačice deserata poput zobene kaše, domaćieg banana kruha, domaće granole ili  voćne salate, ali i razne salate i proteinske zdjelice pripremljene svaki dan od svježih, domaćih i sezonskih namirnica. Imam u planu i razne opcije sendviča i tortilja, ideja je da gradu ponudimo neke zdravije i bolje opcije za gablec. Kada je riječ o ručku i večeri tu imam više od 10 opcija za naše „Kostajničke pletenice“, koje su ustvari zamjena za tjesteninu, ali tu će biti i 15-tak  domaćih jela pripremljenih na malo moderniji i inovativniji način i to će biti jela  pripremljena i osmišljena primarno s našim vlastitim proizvodima. I na kraju su naravno deserti osmišljeni da poprave dan, većina je od kestena jer ipak smo u Kostajnici, međutim i oni koji nisu ludi za kestenima neće ostati gladni. Neću previše otkrivati, nego ću vas pozvati da prelistate jelovnik i pronađete svoje favorite – zaključuje Gabi Lenac.

Ona, kao i Saša i Brane, vjeruje kako će Hrvatska Kostajnica i Pounje općenito u narednim godinama postati poznato turističko kontinentalno odredište i privlačiti turiste cijele godine, a ne samo tijekom manifestacije Kestenijade.

I dok se na hrvatskoj strani Une turizam tek stidljivo razvija u Novi Gradu i Kozarskoj Dubici Unu znaju ipak bolje iskoristiti pa se tako u Kozarskoj Dubici na obali Une nalazi veliki Zepterov Hotel, dok u Novom Gradu uz šumove Une možete uživati u njihovim ugostiteljskim objektima.

 

 

 

Koraljka Djetelić

Fotografije – Koraljka Djetelić

Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti