Umjetna inteligencija i nova radna mjesta
Umjetna inteligencija sve snažnije mijenja način na koji radimo, ali pitanje njezina utjecaja na tržište rada više nije samo pitanje nestanka pojedinih zanimanja. Iako se često govori o poslovima koje bi automatizacija mogla zamijeniti, druga, jednako važna strana tehnološke promjene jest stvaranje novih radnih mjesta. Razvoj umjetne inteligencije otvara potrebu za stručnjacima koji će razvijati, nadzirati i primjenjivati nove sustave, ali i za radnicima koji će znati surađivati s tehnologijom u područjima koja dosad nisu bila povezana s računalnim znanostima.
Najvidljiviji novi poslovi pojavljuju se u samoj tehnološkoj industriji. Potražnja raste za stručnjacima za razvoj i primjenu modela umjetne inteligencije, analitičarima podataka, inženjerima strojnog učenja, stručnjacima za sigurnost sustava te osobama zaduženima za provjeru kvalitete i pouzdanosti rezultata koje proizvode algoritmi. Međutim, promjena je šira od stvaranja novih radnih mjesta u tehnološkim tvrtkama. Umjetna inteligencija ulazi u bankarstvo, zdravstvo, proizvodnju, trgovinu, obrazovanje, marketing, promet i javnu upravu, pa se otvaraju i nova zanimanja na sjecištu tehnologije i tradicionalnih profesija.
Primjerice, tvrtkama više nisu potrebni samo programeri koji izrađuju sustave umjetne inteligencije, nego i stručnjaci koji poznaju konkretne poslovne procese te mogu odrediti gdje se tehnologija može učinkovito primijeniti. U budućnosti bi zato vrijednost stručnjaka mogla sve više proizlaziti iz kombinacije tehničkog znanja, iskustva u određenoj industriji i sposobnosti kritičkog procjenjivanja rezultata umjetne inteligencije. U zdravstvu će, primjerice, tehnologija moći pomoći u analizi medicinskih podataka, ali konačne odluke i dalje će zahtijevati liječničko znanje i odgovornost. Sličan obrazac može se očekivati i u pravu, financijama, obrazovanju i drugim djelatnostima.
Jedan od najvažnijih novih poslova mogao bi pritom nastati iz potrebe za nadzorom umjetne inteligencije. Algoritmi nisu nepogrešivi jer mogu reproducirati pogreške, pristranosti ili netočne informacije. Zbog toga će organizacije trebati ljude koji provjeravaju kako sustavi donose zaključke, štite podatke, procjenjuju rizike i osiguravaju da se umjetna inteligencija koristi u skladu sa zakonima i etičkim pravilima. Razvojem regulative dodatno će rasti potreba za stručnjacima koji razumiju i tehnologiju i pravni okvir njezine primjene.
Ipak, stvaranje novih radnih mjesta ne znači da će prijelaz biti jednostavan. Dio postojećih poslova doista će se smanjiti ili promijeniti, osobito onih koji se temelje na ponavljajućim i predvidljivim zadacima. Automatizacija može smanjiti potrebu za određenim administrativnim poslovima, jednostavnom obradom podataka, osnovnom korisničkom podrškom ili rutinskim sadržajima. Ključno pitanje zato nije samo koliko će novih poslova nastati, nego hoće li radnici iz zanimanja koja se mijenjaju imati priliku prijeći u nova područja.
Upravo će obrazovanje i prekvalifikacija biti među presudnim čimbenicima tog procesa. Budući radnik neće nužno morati postati programer, ali će sve češće morati razumjeti kako koristiti digitalne alate, procijeniti njihove rezultate i prepoznati njihove granice. Uz tehnička znanja sve će važnije biti sposobnosti koje je teže automatizirati: kreativno razmišljanje, komunikacija, rješavanje složenih problema, donošenje odluka i suradnja. Drugim riječima, umjetna inteligencija ne mora nužno smanjiti vrijednost ljudskog rada, ali mijenja vrstu znanja koja se na tržištu rada traži.
Za poslodavce to znači potrebu za drukčijim pristupom zapošljavanju i razvoju zaposlenika. Uvođenje umjetne inteligencije bez ulaganja u ljude može povećati produktivnost, ali i produbiti razlike između radnika koji imaju pristup novim znanjima i onih koji ga nemaju. Tvrtke koje tehnologiju koriste kao alat za povećanje sposobnosti svojih zaposlenika imaju veći potencijal za stvaranje kvalitetnijih radnih mjesta od onih koje automatizaciju promatraju isključivo kao način smanjenja troškova.
Zato će stvarni učinak umjetne inteligencije na zaposlenost ovisiti manje o samoj tehnologiji, a više o načinu na koji je društvo odluči koristiti. Povijest tehnoloških promjena pokazuje da nove tehnologije mogu istodobno ukidati pojedine poslove i stvarati potpuno nova zanimanja. Umjetna inteligencija taj proces ubrzava i širi na gotovo sve sektore gospodarstva. Najvažniji izazov neće stoga biti zaustaviti tehnološki razvoj, nego osigurati da ga prate obrazovanje, prilagodba radnika i odgovorne poslovne politike. U tom smislu, pitanje budućnosti rada nije hoće li umjetna inteligencija raditi umjesto ljudi, nego kako će ljudi raditi zajedno s njom.
Jasmina Jovev/Koraljka Djetelić
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2026. godinu.
