Digitalne vještine koje će svi trebati
Digitalna tehnologija postala je sastavni dio gotovo svakog područja života, a promjene na tržištu rada pokazuju da osnovno poznavanje računala i interneta više nije dovoljno. Poslovi se mijenjaju, poslovni procesi sve se više digitaliziraju, a umjetna inteligencija, automatizacija i rad na daljinu postaju dio svakodnevice. U takvom okruženju digitalne vještine prestaju biti prednost pojedinca i postaju temeljna sposobnost potrebna za sudjelovanje u suvremenom društvu i gospodarstvu. Pitanje više nije trebaju li radnici poznavati digitalne alate, nego koliko široko i na kojoj razini moraju razumjeti tehnologiju da bi mogli uspješno raditi.
Jedna od najvažnijih vještina bit će sposobnost učinkovitog korištenja digitalnih alata. To ne znači samo znati poslati elektroničku poruku ili koristiti program za obradu teksta, nego razumjeti kako odabrati odgovarajući alat za određeni zadatak, organizirati informacije i digitalno surađivati s drugima. U mnogim se tvrtkama svakodnevni rad već odvija putem internetskih platformi za komunikaciju, upravljanje projektima, pohranu dokumenata i razmjenu podataka. Radnik koji se brzo snalazi u takvom okruženju lakše se prilagođava promjenama i može učinkovitije obavljati posao.
Sve važnija postaje i digitalna pismenost, odnosno sposobnost pronalaženja, razumijevanja i kritičkog procjenjivanja informacija. Internet svakodnevno nudi golem broj podataka, ali dostupnost informacije ne znači i njezinu vjerodostojnost. Dezinformacije, manipulativni sadržaji i lažne vijesti mogu se brzo širiti, a razvoj generativne umjetne inteligencije dodatno otežava razlikovanje pouzdanog sadržaja od netočnog ili namjerno obmanjujućeg. Zbog toga će zaposlenici, ali i građani, morati znati provjeriti izvor informacije, usporediti različite izvore i prepoznati sadržaj kojem nije moguće bezrezervno vjerovati.
Posebno mjesto zauzet će razumijevanje umjetne inteligencije. Većina ljudi neće morati postati stručnjak za razvoj algoritama, ali će sve više zaposlenika trebati znati kako koristiti alate temeljene na umjetnoj inteligenciji. To uključuje pravilno postavljanje zahtjeva, provjeru dobivenih odgovora i razumijevanje ograničenja takvih sustava. Važno je pritom znati da umjetna inteligencija može proizvesti uvjerljiv, ali netočan odgovor. Digitalno kompetentan radnik zato neće samo prihvatiti rezultat koji mu tehnologija ponudi, nego će ga znati procijeniti i po potrebi ispraviti.
S razvojem digitalnog poslovanja raste i važnost kibernetičke sigurnosti. Lozinke, osobni podaci, poslovni dokumenti i financijske informacije svakodnevno su izloženi različitim vrstama digitalnih prijetnji. Prepoznavanje pokušaja internetske prijevare, korištenje snažnih i različitih lozinki, višestruka autentifikacija te odgovorno postupanje s osjetljivim podacima postaju osnovni dio digitalne pismenosti. Sigurnost više nije isključivo zadatak informatičkog odjela jer jedan nepažljiv potez zaposlenika može ugroziti cijelu organizaciju.
Važna digitalna vještina bit će i sposobnost rada s podacima. Čak i zaposlenici koji nisu analitičari sve se češće susreću s tablicama, grafikonima, izvještajima i različitim pokazateljima. Razumijevanje osnovnih podataka omogućuje kvalitetnije donošenje odluka i smanjuje mogućnost pogrešnog tumačenja informacija. U budućnosti će zato biti korisno ne samo znati pronaći podatak nego i razumjeti što on zapravo znači, kako je prikupljen i može li se na temelju njega donijeti pouzdan zaključak.
Istodobno, digitalne vještine neće se svoditi samo na tehničko znanje. Kako tehnologija preuzima sve više rutinskih zadataka, ljudske sposobnosti poput kreativnosti, kritičkog mišljenja, komunikacije i rješavanja problema dobivaju dodatnu vrijednost. Digitalni alati mogu ubrzati određeni posao, ali čovjek mora znati definirati cilj, procijeniti rezultat i odlučiti kako će ga primijeniti. Upravo će kombinacija tehnološkog znanja i sposobnosti samostalnog razmišljanja biti jedna od najtraženijih kompetencija na tržištu rada.
Poseban izazov predstavlja činjenica da se tehnologija razvija brže nego što se mijenjaju obrazovni programi. Znanje stečeno prije nekoliko godina može brzo postati nedovoljno, osobito u zanimanjima koja su snažno povezana s digitalnim tehnologijama. Zbog toga će cjeloživotno učenje postati nužnost, a ne samo preporuka. Radnici će morati redovito usvajati nove alate i načine rada, dok će poslodavci i obrazovne ustanove morati omogućiti kvalitetno usavršavanje. Digitalna pismenost tako postaje proces, a ne znanje koje se jednom usvoji i zatim ostaje nepromijenjeno.
Budućnost tržišta rada neće stoga zahtijevati da svi budu programeri, stručnjaci za umjetnu inteligenciju ili informatički inženjeri. Potrebno je nešto šire: sposobnost sigurnog, kritičkog i učinkovitog korištenja tehnologije. Osoba koja zna raditi s digitalnim alatima, procijeniti vjerodostojnost informacija, razumjeti osnove umjetne inteligencije, zaštititi podatke i pravilno tumačiti podatke imat će znatno bolje mogućnosti prilagodbe promjenama. Digitalne vještine zato više nisu pitanje izbora pojedinca, nego jedna od temeljnih pismenosti modernog društva. Što se prije usvoje i počnu razvijati kao dio obrazovanja i profesionalnog života, to će pojedinci biti spremniji za tržište rada koje se mijenja brže nego ikada prije.
Jasmina Jovev/Koraljka Djetelić
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2026. godinu.
