Prometna povezanost pounjskih mjesta – kako stići do velegrada?
Volinja. Nekadašnji granični željeznički prijelaz između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Danas je to zadnja željeznička stanica nekadašnje Unske pruge u Hrvatskoj. Polazna je to stanica posljednjih desetljeća za stanovnike koji put Siska ili Zagreba kreću vlakom iz 10-tak kilometara udaljenog Dvora i okolnih mjesta. No, na put vlakom prema središtima županije i države uputit će ponajviše oni koji se mogu dovesti autom do željezničke stanice što svjedoče i automobili parkirani na stanici.
Oni pak drugi, bez automobila, morat će na put autobusom ili pak platiti nekome da ih preveze.
Tako se snalaziti mora i Slavko Meničanin iz Rujevca, sela smještenog na putu između Dvora i Gline.
-Moje je selo 20 kilometara udaljeno od Dvora i ovdje moram doći doktoru i sve drugo obavljati. Ni sam ne znam kako se snalazim. Dobro je još ujutro, povezem se nekako autobusom koji skuplja školsku djecu, ali onda nemam kako kući kad obavim što treba. Onda stojim ovdje na cesti pa se nadam da će netko naići tko će me povesti nazad kući. Nekad netko i naiđe, ali najčešće moram čekati ponovno taj školski autobus pa me dobri vozači povezu- ispričao nam je Slavko dok je sjedio na zidiću pokraj glavne ceste prema Glini i pogledom tražio među vozačima nekoga poznatog da ga poveze u njegovo selo.
Kroz suze priča kako ima 80 godina i mirovinu od 220 eura koju je zaradio radeći 30 godina u drvnoj industriji u Dvoru s kojom jedva da si kupi hranu pa si ne može priuštiti plaćati nekome prijevoz.
-Ovdje kola ima više nego naroda i zato ja ovdje sjedim i nekad nikoga poznatog ne vidim da ga zamolim dame preveze. Nekad netko možda i ide u mom smjeru, ali neće svatko ni da stane i poveze. Pa ja čekam ili kad me noge ne bole krenem pješice kući-tužno nadodaje.
Ima Slavko i prijedlog kako riješiti probleme stanovnika poput ovog njegovog.
-Vidim ja da ovi kombiji stoje i čekaju učenike da ih razvezu kući. Možda bi se mogao uvesti bar jedan mali autobus ili kombi iz Dvora prema Glini oko 12 ili 13 sati da ne moramo čekati.
Zamjenik načelnika općine Dvor Franjo Juranović kaže da su prije nekog vremena bili uveli tzv. taksi liniju za stanovnike koji se susreću s problemima prijevoza, no pokazalo se da u tom razdoblju nije bilo putnika.
Želimir Parić prodao je pak nekretninu u Zagrebu i doselio se u Slavsko polje gdje provodi umirovljeničke dane. Kaže da više voli biti u prirodi, no da život u ovom kraju ima i neke lošije strane.
-Do mog Slavskog polja uopće nema javnog prijevoza i ne znam kako bi ovdje mogao živjeti bez automobila. Mrtav si ako nemaš auto. Nemamo još ni asfalt, ali ni hrvatski signal jer nam je selo između dva brda pa koristimo Internet iz susjedne Bosne. Pomažemo si jedni drugima s prijevozom jer drugačije ni ne može- zaključuje Želimir.
-Naša je županija iskoristila mogućnost koju daje država za subvenciju javnog prijevoza i imamo osiguran javni prijevoz za učenike osnovne i srednje škole koje financira država. No, imamo i problem s prijevozom ostalih kategorija stanovnika koji do sada nismo uspjeli riješiti. Naša je općina prostorno velika, a sela su raštrkana, i trebao bi nam velik broj linija da dođemo do svakog mjesta, a na drugu stranu putnika je malo – komentira zamjenik načelnika općine Dvor Franjo Juranović dodajući kako su pokušali organizirati tzv.taxi prijevoz za kategorije građana koji nisu učenici, no upravo su tu pokazalo kako baš i nema putnika za svakodnevne linije.
Na autobusnom kolodvoru u Dvoru, kaže nam djelatnica kioska, uglavnom se izmjenjuju putnici koji dolaze i odlaze iz Dvora. Priča nam kako dosta radnika ide organiziranim autobusom iz Dvora prema Glini jer se na tom području nalaze pilane u kojima su zaposleni i stanovnici iz Dvora.
-Ne sjećam se kad je zadnji put bio otvoren ovaj autobusni kolodvor. Pogledajte, na njemu je još uvijek vozni red iz 1998. godine.
Za razliku od Dvora, koji je i najudaljenije mjesto u Pounju, Hrvatska Kostajnica i Hrvatska Dubica znatno su bolje prometno povezane, no i tamo se stanovnici žale da im nedostaje linija. Naime, stanovnici ovog kraja desteljećima su se navikli prevoziti Hrvatskom željeznicom do Siska i Zagreba, no kako se smanjivao broj stanovnika smanjivao se i broj vlakova koji prometuju ovim dijelom.
Pomalo je izazovno nekome tko živi u Hrvatskoj Kostajnici vlakom stići na posao npr. u Sisak oko 7 sati jer prvi vlak kreće oko 5 sati, i u Sisku je oko 6 sati, dok prvi sljedeći vlak kreće u 11.24 sati. Ipak, ovaj ranojutarnji vlak, pričaju nam neki putnici, za ljetnih mjeseci zna biti i popunjen kad se za ljetne praznike kućama vrate zagrebački Kostajničani koji mogu djeci priuštiti ljeto u prirodi i na Uni pa onda oni putuju na posao u Zagreb. Oni koji pak na posao idu u Sisak pronašli su rješenje u kombinaciji vožnje automobilom do Sunje pa onda vlakom oko 6.30 do Siska.
Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan svjestan je problema s javnim prijevozom i kaže kako se i on kao gradonačelnik angažira oko uvođenja novih linija koje bi išle u “korist potreba stanovnika, kada učenici putuju, kada radnici idu i vraćaju se s posla, dakle linija koje su ključne za starije osobe i za udaljenija naselja”.
– U uvjetima u kojima nemamo izravnu vezu na autocestu, svaka autobusna ili željeznička linija ima dvostruku važnost, ona je i socijalna i gospodarska poveznica s većim gradovima – kaže gradonačelnik Bišćan.
No, i u Hrvatskim željeznicama svjesni su ovog problema pa smo od njih dobili informaciju kako će u novom voznom redu od 14. prosinca 2025. godine biti uveden novi vlak koji će iz Volinje polaziti u 5.50, odnosno iz Hrvatske Kostajnice u 6.01 s dolaskom u Zagreb GK u 7.28 sati. Vlak će voziti od ponedjeljka do petka izuzev blagdana.
-Hrvatska Kostajnica mali je grad i pomažemo si međusobno. Veći dio stanovnika ima automobile pa se uvijek nađe netko tko će prevesti nekog doktoru ili nešto obaviti u Sisak-kaže Damir Mistrić koji često svoje prijatelje preveze do željezničkog kolodvora koji se nalazi na vrhu grada i starijim ljudima nije baš lako popeti se do njega.
Nešto je bolja situacija s autobusnim prijevozom jer prvi autobus, preko Petrinje za Zagreb, kreće oko 6 sati, ali to znači da oni koji idu za Sisak moraju u Petrinji presjesti na drugi autobus koji vozi za Sisak.
Stanovnici Hrvatske Dubice pak imaju veću mogućnost korištenja javnog prijevoza. Naime, u jutarnjim satima vlak iz Hrvatske Dubice prema Zagrebu ide u 5.27 sati i 6.14 sati što stanovnicima znatno olakšava obavljanje poslova u Sisku i Zagrebu. Iz Hrvatske Dubice u 6.10 sati kreće i autobus koji preko Sunje vozi za Sisak.
Inače, stanovnici Sisačko-moslavačke županije, kao potresom pogođenog područja, od katastrofalnog potresa imaju besplatan prijevoz Hrvatskom željeznicom, dok je Sisačko-moslavačka županija u sklopu projekta „ Županijski prijevoz za sve“ osigurala mjesečnu kartu u iznosu od 2 eura za sve stanovnike SMŽ putem prijevoznika Čazmatransa.
Koraljka Djetelić
Fotografije – Koraljka Djetelić
Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
