Osnovna škola Ivo Kozarčanin: Kako učitelji u Hrvatskoj Dubici prilagođavaju nastavu skromnim socijalnim uvjetima

Osnovna škola Ivo Kozarčanin u Hrvatskoj Dubici suočava se s brojnim izazovima, poput niske gospodarske razvijenosti, demografskih problema i nedostatka infrastrukture. No, unatoč tome, nastavnici se svakodnevno trude pružiti kvalitetno obrazovanje i omogućiti djeci što bolje uvjete za učenje i razvoj. Ova ruralna škola, smještena na rubu Banovine uz rijeku Unu, primjer je kako se s ograničenim resursima i entuzijazmom može ostvariti napredak i osigurati bolji život za mlade naraštaje.

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju nastavnici je rad s učenicima iz lošijeg socijalnog statusa. Obitelji s nižom razinom obrazovanja često imaju manje mogućnosti pružiti podršku djeci u učenju, što stvara dodatni teret za nastavnike. Učitelji u Osnovnoj školi Ivo Kozarčanin često se prilagođavaju specifičnim potrebama učenika, uz pomoć stručnih suradnika koji izrađuju posebne planove i programe. Budući da je škola malena, s manjim brojem učenika u razredu, nastavnici imaju priliku posvetiti više vremena svakom učeniku i pružiti individualiziranu pomoć.

Kako se svakodnevno suočavaju s radom u zahtjevnom okruženju razgovarali smo s učiteljicom engleskog jezika Anom Mandić.

Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate kao nastavnica u malom mjestu?

Najveći izazovi su niža ekonomska razvijenost, roditelji s nižom obrazovanošću te nedostatak infrastrukture koja bi omogućila djeci bolji angažman i pomoć nakon nastave.

Kako prilagođavate nastavni plan i program specifičnim potrebama učenika?

Uz pomoć stručnih suradnika izrađuje se poseban plan i program za učenike koji su prošli opservaciju i rade prema primjerenom programu. Pošto je škola s manjim brojem učenika u razredu mogu se uzeti u obzir i ostali čimbenici kao što siromašniji uvjeti života, dijete s jednim roditeljem pa se takvoj djeci pomogne u smislu dodatnog vremena za rješavanje zadataka, dodatno objašnjavanje te dodatna pomoć kod rješavanje zadaće.

Kakvu podršku dobivate od škole i lokalne zajednice u osiguravanju kvalitetne nastave?

Ravnateljica uvijek nastoji prikupiti sredstva u suradnji s lokalnom zajednicom kako bi opremila školu kvalitetnom tehnologijom, potrebnom opremom za svaki nastavni predmet.

Na koji način radite na poticanju motivacije i angažmana učenika, posebno onih koji dolaze iz siromašnih obitelji?

Pohvala je uvijek dobra motivacija i prakticiranje grupnog rada kako bi si učenici međusobno pomagali.

Kako procjenjujete razinu tehnološke opremljenosti škole i kako to utječe na vašu sposobnost da pružite moderne i interaktivne lekcije?

Škola je na višem stupnju tehnološke opremljenosti.

Koliko su učenici vaši partneri u procesu učenja, i kako ih uključujete u kreiranje nastavnog sadržaja?

Često svoje učenike stavljam u položaj predavača kako bi dobili pravu sliku o prenašanju svog znanja.

Kako surađujete s roditeljima i zajednicom kako bi se osigurala sveobuhvatna podrška učenicima, unutar i izvan učionice?

Roditelji sve manje razgovaraju s djecom i često im nisu podrška u učenju. Očekuju sve od učitelja.

Koje su najveće potrebe koje biste željeli da škola ili lokalna zajednica ispuni kako bi poboljšali uvjete za rad i učenje?

Veću uključenost roditelja i same zajednice kako bi pomogli djeci kod poteškoća u  učenju.

Kako se nosite s izazovima vezanim uz manjak resursa, i koje strategije koristite kako biste pružili što kvalitetniju nastavu u tim uvjetima?

Škola nema problema s manjkom resursa.

Nastavnici ove škole ističu potrebu za boljim prometnim povezivanjem te za dodatnim ulaganjima u obrazovne sadržaje i sportske aktivnosti. Iako je situacija daleko od idealne, mali koraci naprijed i pozitivan stav omogućavaju im da zadrže optimizam i vjeru u bolje sutra. U međuvremenu, nastavljaju raditi s onim što imaju, usmjereni na stvaranje okruženja koje će učenicima pružiti ne samo obrazovanje, već i životne vještine te vrijednosti koje će ih voditi kroz život.

Unatoč svemu, Osnovna škola Ivo Kozarčanin ostaje mjesto gdje se djeca osjećaju kao dio velike obitelji. Nastavnici se trude biti dostupni za sve učenike i roditelje te često nadilaze svoje formalne obaveze kako bi osigurali da svaki učenik dobije priliku za uspjeh. Vjeruju da, unatoč izazovima, mogu doprinijeti razvoju svojih učenika i unapređenju kvalitete života u ovoj ruralnoj zajednici.

Sanja Blažević
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
(Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama – Poticanje kvalitetnog novinarstva 2024.)