A što kaže politika ? Hoće li biti života na granici u Dvoru ?

Problem malog broja stanovnika u Pounju najugledniji hrvatski demograf Stjepan Šterc nazvao je i svojevrsnom ugrozom nacionalne sigurnosti s obzirom na je u Sisačko-moslavačkoj županiji  granica sa susjednom Bosnom i Hercegovinom nešto manja od 200 kilometara.

Ima li spasa ovom kraju i kako vide budućnost ovog područja razgovarali smo s načelnicima i gradonačelnicima s ovog područja.

Najveći pad stanovništva između dva popisa, 2011. I 2021. godine, imala je općina Dvor. Tamo se broj stanovnika gotovo prepolovio. Od 6.233 stanovnika općine Dvor 2011. godine prema popisu stanovništva 2021. godine u Dvoru ih je živjelo 2.996.

– Razlog pada broja stanovnika naše općine između dva popisa je na prvom mjestu u velikom udjelu starijeg stanovništva u ukupnom broju stanovnika,  osim toga tu je i nedostatak posla, te odseljavanje mladih obitelji. Ne treba zaboraviti ni da je u razdoblju između ova dva popisa bila gospodarska kriza kada su mnogi pogoni zatvarani, a radnici ostajali bez posla. To je kod nas bio pogon Kio Keramika iz Rujevca koja je proizvodila pločice i zapošljavala osamdeset radnika – ispričao nam je načelnik općine Dvor Nikola Arbutina.

Kaže kako u njegovoj općini Dvor stanovnici žive uglavnom od poljoprivrede, no da ipak opstaje i mali broj obrta i ugostiteljske djelatnosti. Najveći je pak izvor prihoda stanovnicima, kaže, mirovina jer je više od 60 posto stanovnika starije od  60 godina.

-Problemi naše općine su egzistencijalni. Veći broj umirovljenika imaju male mirovine zbog malo godina radnog staža, a na drugu stranu ne ostvaruju nikakav dodatak po posebnim propisima.  Najveći broj  naših stanovnika ima mirovine između 200 i 340 eura. Na drugu stranu većina radnika koji rade imaju plaće blizu u nivou minimalca i to dovoljno govori o egzistencijalnim problemima ovog kraja.

Inače, u općini Dvor je prema posljednjem popisu stanovnika 346 osoba mlađih od 19 godina, a  2024. godine  rođeno je tek 10 beba dok je istovremeno preminulo 76 osoba.

-Život na granici, nakon ulaska naše zemlje u Europsku uniju, ima sve više nedostataka. Razlog je što se pravila za život ovdje samo postrožavaju i što je lokalno stanovništvo stavljeno u istu poziciju kao i osobe u tranzitu kod prelaska granice. Naime, veliki broj osoba iz susjedne Bosne i Hercegovine radi u  Sloveniji i Austriji, i vikendima je gotovo nemoguće preći granicu na na izlazu iz Hrvatske, a nedjeljom na ulaz u Hrvatsku. Osim toga, velik problem stanovnicima ovog kraja je i što osobe koje žive u krugu od 15 kilometara udaljenom od granice u Hrvatsku mogu unijeti samo robe u vrijednosti 40 eura, dok osobe koje su tranzitu ili žive u nekom drugom djelu Hrvatske mogu prenijeti robu vrijednosti do 300 eura – dodaje načelnik Arbutina.

Na drugu pak stranu, kaže, prednost ovog života na granici trebala bi biti mogućnost prekogranične suradnje jer općine s Hrvatske i BiH strane ipak imaju i slične probleme, no tu su tek na početku.

Načelnik Arbutina osvrnuo se i na problem s kojim se muče njegovi sumještani, a to je nemogućnost organizacije kvalitetnog javnog prijevoza.

-Naša je županija iskoristila mogućnost koju daje država za subvenciju javnog prijevoza i imamo osiguran javni prijevoz za učenike osnovne i srednje škole koje financira država. No, imamo i problem s prijevozom ostalih kategorija stanovniak koji do sada nismo uspjeli riješiti. Naša je općina prostorno velika, a sela su raštrkana, i trebao bi nam velik broj linija da dođemo do svakog mjesta, a na drugu stranu putnika je malo.

Zamjenik načelnika općine Franjo Juranović kazao nam je kako su pokušali organizirati tzv.taxi prijevoz no upravo su tu pokazalo kako baš i nema putnika za svakodnevne linije.

Načelnik Nikola Arbutina i sam priznaje da povezanost sa županijskim središtem, gradom Siskom, i nije zadovoljavajuća što se često vidi i u tome da osoba koja živi na području Dvora ne može samo tako otići u Sisak liječniku i vratiti se javnim prijevozom.

Načelnik Arbutina razvoj svoje općine vidi u razvoju poljoprivrede, poduzetništva i  turizma za koji kaže da ima puno potencijala.

-Stanovnici moje općine su više okrenuti k poljoprivredi i malom i srednjem poduzetništvu.

Stanje u poljoprivredi nije sjajno, kao ni u cijeloj  državi.  Da bi razvijali malo i srednje poduzetništvo moramo nešto moći ponuditi ulagačima. Inače, općina Dvor je bogata šumom, no nažalost trupci od nas odlaze kao sirovina dok na drugu stranu naše postojeće pilane nemaju dovoljno sirovine. Kada bi država odlučila da domaće stanovništvo ima korist od šume, kao nekada, onda bi imali i ulagače. Tada bi se kod nas trupci preradili u poluproizvod ili proizvod, a s tim bi nam došli i novi ulagači koji bi zaposlili naše mještane i pokrenuo bi se zamašnjak ponovnog razvoja.

Dodaje kako budućnost općine vide i u političkoj odluci središnjih državnih vlasti s obzirom na opastanak rubnih, slabo naseljenih i slabo razvijenih krajeva. Vjeruje kako će osmisliti mjere koje će omogućiti održivu poljoprivredu, koje će prirodne resurse staviti u funkciju lokalnog stanovništva što će potom omogućiti razvoj poduzetništva. Razvojem poljoprivrede i poduzetništva omogućit će razvoj turizma kao prateću granu.

Bez obzira što se njegovoj općini kao prihod smiješi i oko 1 milijun eura godišnje putem  Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško načelnik Nikola Arbutina tome se ne veseli.

-O ovo problemu, starom koliko i NE Krško, malo se pričalo i problem se gurao pod tepih u prošlosti. Kada je Hrvatska ušla u EU ,i prihvatila rokove u kojima ovaj problem mora riješiti,  počelo se pričati o tome kao o nečem novom. Za odlaganje RAO na području općine Dvor sve su odluke donesene, i od strane Hrvatskog sabora i Vlade RH, a sad čekamo još i zadnju riječ od strane struke jer još uvijek nemamo Studiju procjene utjecaja na okoliš za mikrolokaciju Čerkezovac i od tog dokumenta očekujemo odgovor je li Čerkezovac pogodna lokacija za zbrinjavanje ovog otpada ili nije. Što se tiče stava, mene kao načelnika, Općinskog vijeća i građana, naš je stav da otpad ostane na lokaciji nastanka odnosno protiv smo odlaganja RAO na području naše općine. Lokacija za zbrinjavanje RAO na područje naše općine je politička iz 1999. godine kada je Hrvatski sabor tu lokaciju uvrstio kao jedinu u Prostorni plan republike Hrvatske.

Zaključuje kako budućnost općine vidi ustvari u odlukama državnih vlasti, odnosno  smatra da država mora odlučiti se što će sa rubnim krajevima, slabo naseljenim i slabo razvijenim. Vjeruje kako će ići u smjeru osmišljavanja mjera koje će  omogućiti održivu poljoprivredu, da će se prirodni resursi staviti u funkciju lokalnog stanovništva što će omogućiti razvoj poduzetništva, a tek potom razvojem poljoprivrede i poduzetništva omogućiti će razvoj turizma kao prateće grane.

Koraljka Djetelić

Fotografija – HRT

Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti