Hrvatska Kostajnica – središte pounjske rivijere
Hrvatska Kostajnica je grad koji ima svoju povijest i ljepotu, ali danas se suočava s ozbiljnim izazovima. Broj stanovnika stalno pada jer se mladi sele u veće gradove ili inozemstvo, a lokalno gospodarstvo teško prati promjene i stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom ili imaju neke male obrte. Iako se stanovnici i gradske vlasti trude održati kvalitetu života u ovoj pounjskoj rivijeri mladima ipak nedostaje prilika za posao i razvoj.
O trenutnoj situaciji u Hrvatskoj Kostajnici razgovarali smo s gradonačelnikom Daliborom Bišćanom, mladim političarem bez dlake na jeziku koji na lokalnim izborima za gradonačelnika nema protukandidata i već je u trećem mandatu na čelu Hrvatske Kostajnice.
Koje vi problme vidite kao glavne probleme života u Pounju?
U nekoliko ključnih riječi možemo reći da je loša gospodarska situacija ta koja je prouzrokovala iseljavanje koje se odražava na demografiju. Na prvi pogled prometna izoliranost koja ne mora biti prepreka u današnjem digitalnom vremenu.
Pounje, područje uz granicu s BiH, nije iskoristilo tu prednost nego naprotiv to postaje otežavajuća okolnost. Pogođeno Domovinskim ratom, i kasnije prirodnim nepogodama, u situaciji je da se teško odvija infrastrukturni oporavak. Sve to i doprinosi tome da se godinama suočavamo s iseljavanjem, starenjem stanovništva i smanjenjem broja djece. Povezano to djeluje na sve ustanove pa tako vrtić i škola ostaju bez svojih korisnika.
Najveći problem ne dolazi od nikoga drugoga nego nas samih jer smo okarakterizirali sve da ništa nije vrijedno truda. Nažalost, sa teško proživljenom prošlošću to je i razumljivo, teško je stanovništu iznova i iznova podizati svoje domaćinstvo, svoj obrt i ostale gospodarske djelatnosti. To se može promijeniti samo cjelokupnim pristupom u svim dobnim skupinama i u svim djelatnostima. Ne može se raditi sa ciljnom skupinom, a da se nekoga isključuje.
Na koje sve načine kao lokalna uprava pokušavate riješiti probleme s kvalitetom zdravstvene zaštite koju stanovnici Pounja vide kao jedan od glavnih problema?
Zdravstvo je prije svega u nadležnosti Republike Hrvatske i Sisačko-moslavačke županije što znači da Grad Hrvatska Kostajnica formalno nema ovlasti osnivača ni upravljača zdravstvenih ustanova. Ipak, to ne znači da smo pasivni. Naprotiv, koristimo svaki trenutak promocije našeg kraja i benefite koje nudimo kadrovima koji su nam potrebni. Nacionalni problem nedostataka pedijatara pogađa i nas, a problemu pokušavamo riješiti ponudom stanova na korištenje. Ono što je specifičnost kod nas je da je rad Doma zdravlja pokriva grad i četiri općine, a teret i rješenje se očekuje samo od grada što on sa svojim kapacitetima ne može nikako iznijeti za cijelo područje svih navedenih lokalnih samouprava.
Problemi s javnim prijevozom u Hrvatskoj Kostajnici znatno su manji nego što je to na primjer u općini Dvor. Hrvatske željeznice nedavno su uvele novu liniju za Hrvatsku Kostajnicu. Može li lokalna samouprava i na koji način pomoći u rješavanju ovog problema?
Istina je da su problemi s javnim prijevozom u Hrvatskoj Kostajnici manji nego u nekim susjednim jedinicama lokalne samouprave, poput općine Dvor, ali to ne znači da ih nema. Raštrkanost naselja i stanovništva, velik udio starijih osoba, često skromnijih primanja i bez vlastitog automobila, te činjenica da nismo povezani autocestom s većim gradovima čine svaki oblik javnog prijevoza ključnim za kvalitetu života ljudi u Pounju. Lokalna samouprava nema svoje prijevoznike, ali sudjelujemo u sufinanciranju besplatnog javnog prijevoza za sve. Konstantno pišemo za vozni red koji bi bio najviše na korist potreba stanovnika, kada učenici putuju, kada radnici idu i vraćaju se s posla, koje su linije ključne za starije osobe i za udaljenija naselje. Brinemo o lokalnoj prometnoj infrastrukturi, osobito o nerazvrstanim cestama, javnim površinama i autobusnim stajalištima u nadležnosti Grada jer bez uređenih lokalnih prometnica nema ni smislenog javnog prijevoza. U uvjetima u kojima nemamo izravnu vezu na autocestu, svaka autobusna ili željeznička linija ima dvostruku važnost, ona je i socijalna i gospodarska poveznica s većim gradovima.
Ista rijeka Una spaja i razdvaja Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu no vidljivo je kako su turistički potencijali više iskorišteni u Bosni i Hercegovini. Koji je po Vama razlog zašto su tamo više iskorišteni ti potencijali nego u Pounju uopće?
Una je naša zajednička rijeka i jedno od najvrjednijih prirodnih bogatstava ovoga kraja. Istina je da je s bosanskohercegovačke strane, posebno nizvodno prema Bihaću, turistička priča vidljivija, pogotovo kad govorimo o raftingu, kampovima i već profiliranim turističkim sadržajima. S bosanskohercegovačke strane Una je ranije brendirana kao snažan turistički proizvod, primjerice kroz Nacionalni park Una, dok je kod nas dugo u fokusu bila obnova osnovne infrastrukture i kuća nakon rata, poplava i potresa. Mi moramo pristupiti u skladu s prilikama koje jesu kod nas, a to je značajan dio obale ujedno i zaštićeno kulturno i prirodno dobro, uz bitno strože prostorno-plansko i konzervatorsko uređenje, pa mnoge vrste gradnje jednostavno nisu dopuštene. S druge strane Une razvijeni su i sadržaji za koje se, iz naše perspektive, postavlja pitanje u kojoj su mjeri usklađeni s propisima, primjerice kućice za iznajmljivanje i ostali montažni objekti podignuti neposredno na javnom dobru uz obalu, što je model koji kod nas ne bi bilo moguće provesti na isti način. Naš pristup treba biti na mirniji način uz privatne investitore koji su spremni uložiti u turizam upravo u mirniji oblik turizma u skladu s prirodom. Smatram da je to ispravan put jer je i tok same rijeke drugačiji, okoliš i reljef su drugačiji. Grad Hrvatska Kostajnica posljednjih godina radi na razvoju šetnica, uređenju obale Une, jačanju manifestacijskog turizma, poput Kestenijade, i stvaranju uvjeta za manje obiteljske i ruralne turističke objekte. Važan dio naše strategije su prekogranični projekti i zajednički turistički proizvodi s partnerima sa područja cijele županije.
U razgovoru sa stanovnicima doznali smo kako postoje zainteresirani investitori za pokretanje proizvodnje u nekadašnjim velikim, a sada napuštenim proizvodnim postrojenjima. Kako investitorima približiti Hrvatsku Kostajnicu kao mjesto idealno za njihovu proizvodnju?
Moram iskreno reći da trenutačno ne postoji osobito velika i konkretna zainteresiranost investitora za pokretanje proizvodnje u nekadašnjim velikim, a danas napuštenim proizvodnim halama. Hrvatska Kostajnica ima značajan potencijal za obnovu i ponovnu uporabu postojeće industrijske infrastrukture kao što su postojeće hale, a nekadašnja industrijska postrojenja kada se dobiju na korištenje proslijede se na korištenje tvrtkama koje nerijetko završavaju u stečaju ili se brišu iz sudskog registra pa iza sebe ostavljaju zatečene strojeve i opremu. To dodatno komplicira imovinsko-pravne odnose i otežava ulazak novih zainteresiranih poduzetnika,. Dok pogranični položaj uz državnu cestu za pojedine investitore može biti prednost, ali zbog udaljenosti od autoceste i specifičnih pograničnih okolnosti istodobno predstavlja i značajan izazov u koji privatni investitori ne žele ulagati vlastita financijska sredstva zbog sporog povrata uloženog ili još lošije bez ikakvih povrata.
Da bismo bili privlačniji investitorima radimo i moramo raditi nekoliko stvari paralelno i postupno rješavamo često neuređene imovinsko-pravne odnose i pitanja zatečene opreme u prostorima koji su bili dani u zakup. Nastojimo ponuditi i konkretne lokalne poticaje, od mogućeg smanjenja ili oslobađanja od komunalnih doprinosa i naknada, preko povoljnih uvjeta zakupa gradskih prostora i prostora države danih na upravljanje Gradu, do brže i efikasnije administrativne podrške uz jasnu poruku da je Grad partner, a ne prepreka. Aktivno komuniciramo ono što doista jesu naše prednosti, postojanje graničnog prijelaza, niže troškove poslovanja nego u velikim centrima te mirniju i sigurniju sredinu za život i rad. S druge strane, moramo biti iskreni, na interes investitora utječu i širi državni i globalni faktori koji nisu u našim rukama kao što je kretanje inflacije, cijena energenata, ukupna porezna i parafiskalna opterećenja, te zakonska ograničenja koja lokalnoj samoupravi ostavljaju vrlo malo prostora da sama razvija gospodarske i profitne aktivnosti. To posebno dolazi do izražaja u turizmu, gdje kao Grad vidimo najveći potencijal, ali tu zbog zakonodavnog okvira možemo prije svega stvarati preduvjete kao infrastrukturu, uređenje prostora, manifestacije, dok ključnu investicijsku ulogu moraju preuzeti privatni ulagači.
Naš je strateški cilj da se nekadašnja industrijska postrojenja ne doživljavaju kao ruševina prošlosti, nego kao početna točka novih ulaganja, bilo u proizvodnju, logistiku ili kombinaciju proizvodnih i obrtničkih djelatnosti
Što vidite kao najveći izazov u razvitku Hrvatske Kostajnice?
Najveći izazov je, po mom mišljenju, prekinuti začarani krug demografskog pada, prometne izoliranosti i nedostatka stručnog kadra, uz istodobno rješavanje pitanja stanovanja prije svega izgradnjom novih stanova te stavljanjem u funkciju postojećih stambenih prostora, osobito kuća, i njihovim uređenjem ondje gdje su u vlasništvu Republike Hrvatske. Financijski problem je da i ono što se poslovanjem ostvari na području grada “ne ostaje” u gradskom proračunu nego je potrošnja izvan.
Komunalne i društvene infrastrukture, preko industrije pa do turističkih projekata, dobiva puni smisao tek kad ovdje imamo stabilnu lokalnu zajednicu, djecu u školama, mlade obitelji i poduzetnike, uz turizam koji može privući posjetitelje i izvan samog broja stanovnika, ali ipak počiva na ljudima koji ovdje žive i rade. To znači da moramo istovremeno raditi na stvaranju prilika realnom sektoru za nova radna mjesta, privlačenju i zadržavanju stručnog kadra u javnom i privatnom sektoru, rješavanju stambenog pitanja mladih kroz državne modele poticane stanogradnje i kroz stavljanje u funkciju postojećih stambenih prostora u vlasništvu RH, te stvaranju ozračja u kojem ljudi vide Hrvatsku Kostajnicu ne samo kao mjesto iz kojeg se odlazi, nego iz koje se i u koje se vraća.
Kao najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj i kao gradonačelnik u trećem mandatu koji čak niti nema protukandidata, što uvelike pokazuje povjerenje građana u Vas, kako vidite budućnost Hrvatske Kostajnice?
Povjerenje građana doživljavam kao veliku čast, ali još veću obvezu. I u malom gradu ljudi vrlo brzo osjete radi li se ili ne radi, jesu li odluke donesene u njihovom interesu ili nisu. Budućnost Hrvatske Kostajnice vidim kao budućnost malog, ali uređenog, sigurnog i zelenog pograničnog grada koji maksimalno koristi svoju poziciju na Uni i na granici Europske unije bez obzira na to što danas nismo „grad na autocesti“ i što nam je upravo prometna povezanost i nacionalna vidljivost jedan od najvećih izazova.
To za mene konkretno znači daljnje kandidiranje projekata i što bolje korištenje sredstava EU fondova za obnovu infrastrukture, zaštitu od poplava, razvoj turizma i poticanje poduzetništva, obnovljen i oživljen povijesni centar grada sa sadržajima koji rade tijekom cijele godine, a ne samo za velike manifestacije, uređenu obalu Une s šetnicama, sportskim i rekreacijskim sadržajima i manjim turističkim objektima Cilj mi je da imamo funkcionalne škole, vrtić i javne ustanove koje pružaju standard primjeren 21. stoljeću i to trebamo promovirati da je svima vidljivo, postupno stavljanje u funkciju dijela nekadašnjih industrijskih pogona kroz nove gospodarske sadržaje tamo gdje postoji interes investitora i realne mogućnosti, te snažnu prekograničnu suradnju s gradovima i općinama s druge strane Une, ne samo u turizmu, nego i u gospodarstvu, kulturi i obrazovanju.
Siguran sam da Hrvatska Kostajnica neće biti veliki grad po broju stanovnika, ali sam jednako tako siguran da može biti veliki grad po osjećaju sigurnosti, pripadnosti i solidarnosti te po kvaliteti, čistoći i uređenosti prostora, turističkoj ponudi i svemu onome što svojim stanovnicima pruža u svakodnevnom životu. Na tome, zajedno s timom u gradskoj upravi i našim partnerima radimo svakodnevno.
Koraljka Djetelić
Fotografija FB profil
Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
