Život na graničnoj crti
Za vrućih ljetnih dana, dok na gradskom satu brojke pokazuju alarmantnih 40 stupnjeva Celzijevih, ulice Hrvatske Kostajnice pune su ljudi u kupaćim kostimima, pod unskim bregovima traži se hlad za postavljanje ručnika i ispijanje poslijepodnevne kave, a vika i graja djece dolazi sa svih strana.
Za tih ljetnih mjeseci pokazuje se i u onom malo manje privlačnom obliku kada na vidjelo izlazi da je Hrvatska Kostajnica pogranični grad u kojem već četvrtkom poslije podne kreću kolone za granični prijelaz s Bosnom i Hercegovinom, kada automobili, najčešće slovenskih i austrijskih oznaka, satima blokiraju glavnu prometnicu ovog gradića čekajući prelaz u BiH.
I dok se putniku namjerniku čini kako je Hrvatska Kostajnica u tim ljetnim mjesecima naša kontinentalna rivijera, jer ljepotu Une još su davno prepoznali rimski vojnici nazivajući je jednom i jedinom, s dolaskom kraćih dana u njoj polako utihnu vika i graja s unskih obala, te s jesenjim maglama i grad ulazi u neko svoj usporeni ritam.
U zimskim mjesecima, u kojima se živa posljednjih godina rijetko spušta ispod nule i tek rijetki pamte dane kada su se obale Une ledile i kada se sanjkalo niz padine Djeda, grad je pust. Tek poneki prolaznici na ulici, djeca koja traže zanimaciju.
Slična je situacija i u Hrvatskoj Dubici, maloj općini smještenoj na „pounjskoj magistrali“ prema Jasenovcu i autocesti Zagreb – Slavonski Brod. Znatno manja od Hrvatske Kostajnice također živi za ljetnih mjeseci, no zimske su večeri u njoj mirne i tihe. U ovoj općini po posljednjem popisu stanovništva živi 1462 stanovnika i to uglavnom u raštrkanim nasiljima duž glavnih prometnica. Nekome tko prvi put dođe u Hrvatsku Dubicu možda će biti i teško prepoznati središte mjesta jer to nije neki velik trg već prostor između trgovine i vatrogasnog doma. Teško da će se u ovom mjestu, u kojem su tek dvije trgovine, stvarati neke velike gužve, no ipak i ovdje se znaju stvoriti kolone za granični prijelaz s Bosnom i Hercegovinom za Kozarsku Dubicu.
Općina Dvor smještena je pak na samom jugoistoku Sisačko-moslavačke županije i primjer je sredine u kojoj se svakodnevno susreću dva identiteta, jezična i kulturna, a to su hrvatski i srpski. Naime, prema popisu stanovništva 2021. godine većina stanovnika ove općine je srpske nacionalnosti i općina Dvor je jedna od rijetkih općina u Hrvatskoj u kojoj je srpski jezik i ćirilično pismo u službenoj upotrebi uz hrvatski.
Hrvatska Dubica, Hrvatska Kostajnica i Dvor pogranična su područja, na rubu Europe, koja svakodnevno svjedoče o izazovima života na rubu Europske unije, gdje se miješaju demografski izazovi, gospodarski potencijali, te prirodni potencijali i prirodne nepogode.
Mjesta su ovo u kojima su tek prije 10-tak godina sanirane štete nastale u okupaciji u Domovinskom ratu, a nova su oštećenja nastala u katastrofalnom potresu 2020. godine. Posljednjih se nekoliko godina obnavljaju obiteljske kuće, a grade se i nove stambene zgrade u kojima bi trebali biti smješteni stanovnici kojima se obnavljaju kuće, a potom će biti namijenjene onima koji bi u ovim krajevima pronašli poslove i odlučili ostati živjeti.
U ovim mjestima, u kojima je sve manje stanovnika, obnavljaju se osnovne škole tako da sva ova tri mjesta imaju suvremeno uređene osnovne škole, no problem nastaje po završetku osnovnoškolskog obrazovanja kada se većina mladih odluči na srednjoškolsko obrazovanje u Zagrebu i rijetki se onda i vrate u ove krajeve.
Novo ruho dobivaju i lokalni domovi zdravlja u kojima rade liječnici opće prakse i stomatolozi, dok se za ginekološke ili pedijatrijske preglede ipak treba potegnuti do Siska. Stanovnici ovih krajeva nekad su u svojim domovima zdravlja mogli obaviti većinu pregleda, a posljednjih godina u ovim pograničnim krajevima ponajviše do izražaja dolazi nacionalni problem nedostatka liječnika.
I dok nekad do Siska kao središta Sisačko-moslavačke županije u kojoj je županijska bolnica Dr. Ivo Pedišić i nije bio problem stići, sada stanovnici ovih mjesta, a ponajviše Dvora, moraju biti maštoviti u pronalaženju načina kako stići do Siska i to, ne rijetko, plaćajući taksi usluge.
Inače, na ovom području stanovnici se tradicionalno bave poljoprivredom i stočarstvom pa se tako posljednjih godina primijeti i povećanje broja OPG-ova koji nude svoje proizvode na tržištima van granica svog mjesta. No, primjetno je kako hrvatsko Pounje ne koriste sve prednosti za razvoj turizma za razliku od susjedne Bosne i Hercegovine. Naime, ljepote Une u susjednoj su BiH ipak znatno bolje iskoristili tako da se na obalama Une u Kozarskoj Dubici i Novi Gradu, nekadašnjem Bosanskom Novom, može uživati u gastronomskoj ponudi, dok na našoj obali takvih restorana i sadržaja pak nema.
Život u ovim pograničnim krajevima Pounja, u Hrvatskoj Dubici, Hrvatskoj Kostajnici i Dvoru, pun je svakodnevnih izazova, od demografskih i gospodarskih do borbe protiv prirodnih nepogoda. Kroz niz tekstova u sklopu projekta Na rubu Europe – život koji se ne predaje pisat ćemo o izazovima života na rubu EU-a dajući glas različitim društvenim skupinama i čuti njihovo viđenje o budućnosti ovog kraja.
Koraljka Djetelić
Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
