Urinarna inkontinencija u menopauzi

 

Prema podacima Plivamed.net tek trećina oboljelih zatraži stručnu pomoć zbog urinarne inkontinencije i to uglavnom zbog osjećaja srama i polaganog privikavanja na to stanje. Ovo je stanje u kojem se liječnička pomoć ne traži jer nema direktne boli, no znatno je narušena kvaliteta života.

Zato je to stanje kada bi trebali zatražiti pomoć stručnjaka i otići na pregled u urološku ambulantu jer težina simptoma, a učestalija je kod žena, raste s dobi pacijenta.

Urinarna inkontinencija podrazumijeva svako nevoljno istjecanje urina iz mokraćnog mjehura i može se razvrstati u tri skupine; stresnu, urgentnu i miješanu.

O stresnoj urinarnoj inkontinenciji govorimo kada dolazi do pojave nevoljnog istjecanja urina bez nagona kao na primjer kod smijanja, kašljanja ili vježbanja. Stresna inkontinencija uzrokovana je nedovoljnom funkcijom sfinkterskih mehanizama ili poremećajem anatomske strukture dna zdjelice

uslijed povećanja intraabdominalnog tlaka.

Kod urgentne urinarne inkontinencije nevoljnom istjecanju urina prethodi neodgodiva potreba za mokrenjem i uzrokovana je prekomjerno izraženom aktivnosti mokraćnog mjehura, dok je miješana urinarna inkontinencija stanje u kojem se isprepliću elementi stresne i urgentne inkontinencije.

Kod urinarne inkontinencije iznimno je važan faktor životna dob, jer težina simptoma raste s dobi pacijenta, te je kod žena izraženija stresna i ovisi o više faktora kao što je broj vaginalnih poroda ili tjelesna masa o menopauza, dok je kod muškaraca pak izraženija urgentna inkontinencija.

Dijagnostički razlikujemo i prolazna stanja inkontinencije uzrokovana infekcijama ili korištenjem pojedinih lijekova, dok je kronična inkontinencija povezana s promjenama struktura dna zdjelice, slabosti sfinktera, neurološkim oštećenjima, karcinomima zdjeličnih organa i komplikacijama nakon zdjeličnih operacija.

Pacijenta koji dođe sa simptomima urinarne inkontinencije uputit će se na osnovne laboratorijske analize krvi i urina kojima se može dokazati eventualna uroinfekcija ili dijabetes kao uzrok. Također, liječnik će prikupiti i sve važne podatke o pacijentu kao što su prijašnje operacije, korištenje medikamenata, ginekološka anamneza kod žena, a postoje i specijalizirani upitnici kojima se može prikazati intenzitet tegoba kao što je vođenje dnevnika mokrenja i unesene tekućine.

Portal Plivamed.net preporučuje i kako bi se rutinski svima trebao obaviti orijentacijski uraditi UZV urotrakta s određivanjem rezidualnog postmikcijskog urina.

Postoje i specifične pretrage kao što su  mikciometrija koja je jednostavna i lako se može ponoviti. Urodinamskaom obradom može se odrediti o kojoj vrsti inkontinencije se radi i preporučiti eventualnu terapiju.

Pacijentima se može obaviti i cistoskopija, kako bi se isključio karcinom mjehura, a ponekad se preporuči i MSCT urotrakta radi isključivanja pojedinih anatomskih malformacija kao uzroka inkontinencije.

Prije početka liječenja specijalisti trebaju utvrditi postoji li neka bolest koja uzrokuje inkontinenciju, te utvrditi dovodi li do inkontinencije neka od terapiju koju pacijent koristi jer diuretici ili pak sistemski estrogeni u postmenopauzi mogu pogoršati simptome inkontinencije.

Prvi korak u liječenju urinarne inkontinencije su konzervativne metode jer su najjednostavnije i imaju najmanje komplikacija ali zahtijevaju suradnju bolesnika i određene promjene u stilu života kao što je uvođenje fiziklane terapije ili treniranja.

Pacijentima se savjetuje  da prestanu unositi veće količine tekućine pred spavanje, smanje unos kofeina ili prestanu pušiti.  Također, uvode se i vježbe za mišiće dna zdjelice.

U urološkim a urološkim ambulantama je sve češće dostupna magnetna inervacija kao pomoć pri jačanju mišića dna zdjelice i PTNS (posterior tibial nerve stimulation) koja se koristi kod urgentnih inkontinencija.

Što se tiče medikamentnog liječenja Antimuskarinici su trenutno najčešće propisivana terapija za liječenje inkontinencije. Djeluju blokiranjem muskarinskih receptora u stijenci mokraćnog mjehura. Antimuskarinici su kontraindicirani u pacijenata s glaukomom uskog kuta. Antimuskarinike treba propisivati s oprezom kod osoba s urinarnom retencijom, a najčešća prijavljena nuspojava i razlog prekida uzimanja terapije su suhoća usta i konstipacija.

Metoda koja se najčešće koristi kod žena sa stres inkontinencijom jest uretralni sling, a mehanizam djelovanja je podizanje vrata mjehura i sprečavanje nevoljnog oticanja urina.

Još jedna minimalno invazivna metoda koja se koristi kod urgentnih inkontinencija je intravezikalna aplikacija botulinom toxina u kojoj se učinak postiže smanjenjem aktivnosti mišića detruzora. Učinak nije dugotrajan, do godinu dana, ali se postupak se može ponavljati bez slabljenja učinka.

Tkivni ekspanderi (bulking agents), navodi Plivamed.net, je minimalno invazivna metoda kojom se submukozno injicira neko od sredstava prilikom čega se povećava uretralni otpor i smanjuje inkontinencija. Postoji široki spektar prirodnih i umjetnih sredstava koji se koriste u ovu svrhu, a prednosti metode su jednostavnost apliciranja i niska stopa komplikacija. Jedna od mana je nužnost ponavljanja zahvata nakon određenog vremena. Koristi se najčešće kod žena sa stres inkontinencijom i ima minimalnu korist kod muškaraca nakon radikalne prostatektomije.

Jasmina Jovev/Koraljka Djetelić