Demografski izazovi graničnih područja

Stjepan Šterc: „Nacionalna sigurnost ugrožena depopulacijom Banovine“

Na području Pounja i banovine općenito sve je više praznih, napuštenih kuća i tek se ponegdje može vidjeti neka baka ili djed koji tijekom ljetnih dana sjedi pred svojom kućom. I dok su se još prije desetak godina vozeći se Pounjem mogla vidjeti svakodnevna obiteljska ili susjedska okupljanja po dvorištima sada je tok sporadična pojava i to uglavnom  za ljetnih mjeseci kada se u Pounje vrate oni koji su iz njega negdje otišli. Ovo je kraj koji živi ljeti, a već s prvim danima jeseni ponovno opusti.

Da je stanovnika sve manje dokazuju i kruti statistički podaci. Općina Dvora, koja je najveća po broju stanovnika u Pounju, prema popisu stanovništva iz 2021.godine brojala je 2996 stanovnika. Samo deset godina ranije, prema podacima popisa stanovništva 2011. godine, brojala je 6233 stanovnika. U ovoj je općini lani, 2024. godine, stiglo 10 novorođenih stanovnika, dok ih je u istom razdoblju umrlo 76. Od gotovo 3 tisuće stanovnika općina Dvor ima tek 346 stanovnika mlađih od 19 godina, odnosno 11,5 posto.

Hrvatska Kostajnica, koja ima status grada, prema popisu stanovništva 2021. godine brojala je 1879 stanovnika i u samo 10 godina izgubila je nešto manje od 1000 stanovnika jer je 2011.godine, po popisu stanovništva, u njoj živjelo 2763 stanovnika. Ovaj gradić lani je postao bogatiji za 6 novorođenih stanovnika, dok je istovremeno preminulo 28 stanovnika. U ovom gradu 282 stanovnika mlađa su od 19 godina što čini 15 posto stanovnika.

U Hrvatskoj Dubici 2021.godine živjele su 1462 osobe, dok ih je deset godina ranije bilo 2073. prošle godine ova je općina dobila 4 nova stanovnika, dok ih je 17 umrlo. U Hrvatskoj Dubici 232 osobe mlađe su od 19 godina, odnosno 15,86 posto što Hrvatsku Dubicu smješta u vrh pounjskih naselja po broju mladih osoba.

O problemu depopulacije ovog područja razgovarali smo s najpoznatijim hrvatskim demografom, doc.dr.sc. Stjepanom Štercom, profesorom s Hrvatskih studija, koji već desetljećima upozorava na negativne demografske trendove kao ekonomsko, razvojno, ali i sigurnosno pitanje.

Naime, kako bi ste Vi opisali demografsku sliku područja Pounja, područja koje je granica Europske unije i područja koje graniči s politički izazovnom Republikom Srpskom?

Podaci službene statistike su neumoljivi i prirodni je pad stanovništva, više umrlih nego rođenih, jasno vidljiv u svim administrativnim gradovima i općinama u posljednjih 15 godina. Silazni je trend po svim demografskim pokazateljima zabrinjavajući s najavom vrlo neizvjesne demografske budućnosti, a depopulacija, prirodni nestanak, iseljavanje, nestanak učenika osnovnih i srednjih škola i prostorna praznina potvrđuju demografski slom i dolazak do razine nakon koje se više ne može mirno promatrati nestanak. Posebnost banovinskog prostora i njegova geografska pozicija kao graničarskog kraja prema susjedstvu i u europskom „predziđu” nije zaslužila mirnoću promatranja nestanka, već poziciju strateškog nacionalnog prostora u razvojnom i sigurnosnom smislu.

Koji su po Vama ključni razlozi depopulacije na tom području i smatrate li da, s obzirom da je ovo granično područje, veća sigurnosna opasnost za državu taj nedostatak stanovnika?

Ključni razlozi depopulacije ovakvih prostora kao što je banovinski leže u potpunom zanemarivanju regionalne razvojne nivelacije i silne koncentracije svih funkcija u glavnom gradu, makro regionalnom i regionalnim središtima, a u demografski ispražnjena područja i da nema planova inercijom će ulaziti neko drugo novo stanovništvo. Nacionalna sigurnost je time izravno ugrožena jer su temelj sigurnosti ljudi i njihova brojnost, njihov sastav i projekcijski trendovi u vremenima koja slijede.

Postoji li još uvijek potencijal za povratak iseljenih stanovnika ili su izgledi za to vrlo mali?

Potencijal za povratak ili dolazak iseljenih iz ove regije, ali i iz cijele Hrvatske i ukupnog hrvatskog iseljeništva postoji, ali povratka nema po pozivu vratite se vi nama, već povratak slijedi po postavljenim poticajnim modelima i mjerama jer ljude koji žive u takvim ruralnim i brdskim pri graničnim prostorima treba nagraditi što uopće tamo žive, rade i daju funkciju prostora. Nagraditi nizom životnih povoljnosti vezanih za rad, stanovanje, porezni sustav i slično.

Koliko je realno očekivati povratak mlađih generacija koje su, na primjer  zbog školovanja, odrasle izvan ovog područja?

Upravo mlade i obrazovane generacije i mlade obitelji s djecom treba poticajno usmjeravati na ostanak i povratak pa i kad rade u središtima razvijajući stabilnu dnevnu migraciju i ostankom im nuditi rješavanje ključnih životnih pitanja. Realnosti nema kad su djelovanja samo deklarativna i politička, ali ima kad se razviju modeli obnove, demografske revitalizacije, regionalne razvojne nivelacije i slični.

 Jesu li poticaji države po Vama dovoljni da ostanak u tim područjima bude učinkovit?

Konačne se treba prekinuti mirnoća promatranja demografskog nestanka i javna retorika kako se radi o nemogućoj misija, propuštenom vremenu i sličnim političkim, ideološkim i inim retorikama. Kad se konačno komplementarno poslože revitalizacijski modeli i mjere s nacionalne, regionalne i lokalne razine, kad se pokaže vrednovanja demografske problematike sukladno njezinom temeljnom značenju ha ukupni razvoj i nacionalnu sigurnost i kad se vrednovanje prostora postavi prema znanstvenim zakonitostima, logičan je slijed i razvojna regionalna nivelacija i povratak života u demografski ispražnjena područja.

 Što bi središnja državna vlast, po Vama, moga dodatno učiniti da se zadrže stanovnici tog kraja?

Središnja bi državna vlast trebala donijeti Zakon o demografskoj obnovi prema 4 r revitalizacijska modela s nizom poticajnih mjera, koji bi obvezao sve izvršne resore i sve političke razine postupanju. Zakon bi uključivao zaustavljanje iseljavanja mladih, klasičnu demografsku revitalizacijsku politiku, plansko racionalno i selektivno useljavanje i usmjeravanje mladih i obrazovanih i mladih obitelji s djecom u demografski ispražnjena područja.

 Koji bi bio Vaš glavni savjet donositeljima odluka kad je riječ o spašavanju ovog dijela Hrvatske?

 Prvo, trebalo bi konačno shvatiti i prihvatiti kako s u demografska problematika i razvojna regionalna nivelacija ključne pretpostavke razvojne budućnosti, uređenosti i nacionalne sigurnosti. Drugo, političke odluke ne donositi temeljem političkog osjećaja i pripadnosti, već temeljem znanstvenih dokazanosti. Treće, prihvatiti i sukladno tome izvršno postupati hrvatske pri granične prostore i ljude u njima kao osnovu nacionalne sigurnosti.

Četvrto, donijeti Zakon o demografskoj obnovi kao nad zakon i time obvezati sve sustave na izvršno postupanje.

 Inače, prema podacima Zavoda za statistiku lani se na područje Sisačko-moslavačke županije ukupno doselilo 2.860 novih stanovnika, dok ih je istovremeno ovu županiju napustilo 2.773, od čega je 1596 stanovnika odselilo u inozemstvo. Zavod za statistiku još uvijek nije objavio podatke koliko je građana napustilo pounjska naselja, no može se dogoditi da novi podaci pokažu su ipak neki odlučili svoj novi dom pronaći u ovom području.

 

Koraljka Djetelić

Foto: Izvor HRT

Ovaj tekst objavljen je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti