Perimenopauza, razdoblje u kojem se tijelo polako mijenja prije nego što menstruacija potpuno prestane, može donijeti neočekivane valove anksioznosti i paničnih napada, oluje u mozgu, do čega dolazi zbog pada hormona. Velika SWAN studija, koja je godinama pratila gotovo tri tisuće žena od 42. do 52. godine, pokazala je da one koje su na početku imale nisku anksioznost imaju oko 1,5 puta veću šansu da će osjetiti jake anksiozne trenutke kada uđu u ranu ili kasnu perimenopauzu. To znači da se žena koja je uvijek bila smirena može iznenada osjećati kao da joj srce skače iz grudi čak i ako nema velikih problema na poslu ili u obitelji. Ovo nije slučajnost jer nam se i ovdje pokazuje kako rizik raste upravo zbog hormonskih promjena.
U toj istoj studiji, broj žena s visokom anksioznošću popeo se s 15 posto prije menopauze na oko 20 posto tijekom perimenopauze. To je kao da svaka peta žena u tom razdoblju osjeća kako joj misli jure, tijelo se trese ili noći postaju beskrajne. Druga istraživanja pokazuju slične rezultate, a globalni podaci iz 2021. upozoravaju da se ovi problemi sve više odražavaju u smanjenoj sposobnosti za svakodnevne obveze.
Što nam se događa? Pad razina estrogena i progesterona tijekom perimenopauze izravno utječe na regulaciju raspoloženja i to posebice kroz smanjenje serotonina, neurotransmitera odgovornog za smirivanje nervoze, a ove fluktuacije dovode do povećane razdražljivosti i nervoze gdje se promjene u sintezi serotonina i njegovoj bioraspoloživosti manifestiraju kao anksioznost. Seattle Midlife Women’s Health Study, pratila je 132 žene kroz tranziciju i utvrdila porast razina kortizola, hormona stresa, u kasnoj fazi, zbog čega slabi sposobnost tijela da amortizira stres. Prije menopauze estrogen i progesteron djeluju kao pufer za kortizol, ali njihovo smanjenje dovodi do viših bazalnih razina i produženim stresnim odgovorom što pojačava osjećaj nelagode. Kortizol tada utječe na cijeli lanac reakcija pa se tako povećava osjetljivost na bol, remeti san, destabilizira šećer u krvi, jača mišićne bolove i podiže krvni tlak. Longitudinalni podaci pokazuju da se takve promjene događaju kod dijela žena gdje HPA os, hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, gubi ravnotežu upravo tijekom tranzicije, a rezultat je stanje gdje se anksioznost pojačava, čak i kod žena bez prethodne povijesti mentalnih problema.
Panični napadi karakteriziraju se iznenadnom intenzivnom nelagodom ili strahom koji kulminira u minutama, te s fizičkim znakovima poput lupanja srca, dispneje, znojenja i straha od smrti. Studija na 3.369 postmenopauzalnih žena pokazala je da ovi napadi nisu rijetkost, a često se povezuju s valunzima jer dijele slične predznake poput blage nelagode. Neka istraživanja pokazuju da i crijevna mikrobiota sudjeluje, odnosno da hormonske promjene utječu na os mozak-crijeva.
Težina menopauzalnog sindroma pozitivno korelira s anksioznošću, dakle što je više simptoma poput nesanice i umora to veća vjerojatnost ozbiljnih oblika. Žene s poviješću postporođajne depresije ili ranije anksioznosti suočavaju se s većim rizikom za panične napade. Osobine poput neuroticizma, introvertnosti i samooptuživanja također pojačavaju osjetljivost, kao i psihosocijalni elementi poput manjka socijalne podrške, nezadovoljstva u odnosima i traume iz djetinjstva.
Simptomi anksioznosti uključuju poremećaje rutine poput higijene ili rada, suicidalne misli, ubrzan puls, drhtanje i probavne smetnje. Često se preklapaju s menopauzalnim znakovima pa se i ovi znakovi onda smatraju dijelom „normalnog starenja”.
Kako si pomoći? Mindfulness-Based Stress Reduction (MBSR) pokazao se korisnim u studiji na 489 žena, gdje je smanjio anksioznost, poboljšao svjesnost i modulirao hormone poput serotonina i FSH-a. Kognitivno-bihejvioralna terapija nudi pak dugotrajnu kontrolu paničnih napada. Tjelesna aktivnost snižava anksioznost, ali pretjerivanje može podići kortizol. Prema pregledu Menopause Societyja iz 2025. godine hormonska terapija na bazi estrogena pokazuje skromne koristi kod simptomatskih žena u perimenopauzi, dok antidepresivi poput sertralina i etizolama djeluju na serotonin ublažavajući emocionalne simptome. Uravnotežena mediteranska dijeta, dovoljan san i tehnike disanja poput dubokog udisanja tijekom napada pomažu regulirati kortizol i HPA os.
Dakle, dokazi pokazuju da anksioznost nije samo stres već biološki uvjetovana promjena s jasnim mehanizmima čiji simptomi nakon perimenopauze često popuštaju, ali rana intervencija sprječava dugoročne posljedice.
Koraljka Djetelić / Jasmina Jovev
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2025. godinu
