Osim kronične nesanice, iznenadnih valova vrućine, vaginalne suhoće, dispareunije, urinarne inkontinencije promjene u razinama estrogena dovode i do psiholoških tegoba vezanih uz ovaj hormon. Promjene u kognitivnoj funkciji povezane su s hormonalnim fluktuacijama, osobito s padom estradiola, koji ima značajnu ulogu u funkciji mozga.
Inače, kognicija se definira kao „svi oblici znanja i svijesti, kao što su opažanje, shvaćanje, pamćenje, zaključivanje, prosuđivanje, zamišljanje i rješavanje problema“.
To je razdoblje kada počinjemo primjećivati upravo tegobe vezane uz kognitivne sposobnosti kao što su poteškoće s pamćenjem i pažnjom, gubitak misaonog toka, a ponekad se mogu manifestirati i hiperaktivnošću.
Upravo zbog svih navedenih tegoba, fizičkih i psihičkih, često dolazi do promjena koje se negativno odražavaju na naše raspoloženje i mentalno zdravlje pa u perimenopauzi raste i učestalost depresija.
Premda su pojave kognitivnih promjena subjektivne i razlikuju se od žene do žene mnoge žene prijavljuju probleme s kratkoročnim pamćenjem pa nije rijetko da se ne možemo prisjetiti gdje smo ostavile ključeve od auta ili se pak ne možemo sjetiti neke riječi. U doba menopauze žene se žale i na smanjenu sposobnost koncentracije, te primjećuju kako im je sve teže istovremeno obavljati više poslova dok im to nekad nije bio nikakav problem. Isto tako, kod nekih žena se pojavljuje i neodlučnost pri organizaciji i donošenju odluka što im također oteža svakodnevni život.
Uzroci ovih promjena također su uzrokovani padom razine naših hormona estrogena i progesterona koji utječu na hipokampus i frontalni korteks, odnosno na regije u mozgu koje su povezane s pamćenjem i izvršnim funkcijama. Nezanemariv utjecaj ima i nespavanje kod žena koje se bore s nesanicom i noćnin znojenjem jer žene koje imaju poremećaj spavanja imaju upravo zbog toga pogoršanje kognitivnih sposobnosti. Anksioznost i depresija također povećavaju subjektivne kognitivne smetnje, ali ne treba iskuljučiti niti inzulinsku rezisteniciju, hipertenziju i promjene u lipidnom profilu kao uzroke kognitivnih promjena.
Utješno je što je većina kognitivnih promjena u perimenopauzi blaga i prolazna, te što su studije pokazale da kod većine žena, nakon postmenopauze, kognitivne funkcije ostaju stabilne i ne dolazi do trajnog pada u normalnoj populaciji.
Postoje dva moguća pristupa pomoći pri kognitivnim tegobama. Jedan od načina je hormonska terapija, dok je drugi način psihosocijalni pristup kao što je djelovanje na poboljšanje spavanja, tjelovježba, mentalna aktivnost i kontrola stresa jer su to načini na koje se mogu ublažiti subjektivni kognitivni simptomi.
Zato je važno da pacijentice o simptomima otvoreno razgovaraju sa svojim liječnicima, i ne prihvatiti ove simptome samo kao starenje, kako bi se znala odrediti i odgovarajuća terapija.
Koraljka Djetelić/Jasmina Jovev
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2025. godinu
