Prespavati cijelu noć bez buđenja želja je mnogih žena koje prolaze kroz razdoblje menopauze. Iako se to možda čini kao nešto sasvim prirodno i jednostavno, za velik broj žena to postaje gotovo nedostižan cilj. Prema istraživanjima 40 do 60 posto žena u menopauzi ima problema sa spavanjem, a kod mnogih se taj problem s vremenom pogoršava. Neke žene povremeno dožive kraće epizode nesanice, dok druge gotovo svaku noć provode boreći se s buđenjima, nemirnim snom i osjećajem umora koji se prenosi u novi dan. Kada nesanica postane gotovo svakonoćna, ona više nije samo prolazna smetnja, već ozbiljno utječe na svakodnevno funkcioniranje, raspoloženje, koncentraciju, ali i kvalitetu života u cjelini.
Zašto se to događa i zašto je san u menopauzi tako često narušen? Odgovor, kao i na mnoge druge promjene koje se javljaju u tom razdoblju života, leži u hormonima. Tijekom reproduktivnih godina, dva ključna hormona, estrogen i progesteron, djeluju zajedno kako bi održavali unutarnju ravnotežu organizma. Kada razine tih hormona počnu naglo padati, što je prirodni dio menopauzalnog prijelaza, tijelo na to reagira nizom promjena koje se odražavaju i na kvalitetu sna. Estrogen, među ostalim, ima važnu ulogu u regulaciji tjelesne temperature. Kada ga u organizmu više nema dovoljno, dolazi do neugodnih noćnih valunga, odnosno iznenadnih naleta vrućine koji često bude žene i prekidaju nam san. Nakon takvih epizoda, nakon kojih smo budne neko vrijeme, često je teško ponovno zaspati pa se san fragmentira i postaje plitak.
Osim što regulira temperaturu, estrogen ima i važnu ulogu u sustavu neurotransmitera. On zajedno s progesteronom utječe na proizvodnju serotonina, tvari koja se u tijelu pretvara u melatonin, hormon ključan za uspavljivanje i održavanje ciklusa spavanja i budnosti. Kada razine estrogena opadnu, smanjuje se i sinteza serotonina i melatonina, što znači da tijelo teže ulazi u fazu sna, a održavanje kontinuiteta spavanja postaje otežano. Taj nedostatak hormonalne potpore dovodi do toga da se često osjećamo iscrpljeno i nakon noći provedene u krevetu jer nam san više ne pruža onu duboku obnovu kao nekada.
Hormon progesteron također ima vrlo važnu ulogu u održavanju mirnog sna. Njegovo se djelovanje često uspoređuje s prirodnim sedativom jer ima umirujući učinak na mozak i živčani sustav. No u menopauzi i njegove razine padaju, pa se gubi taj prirodni osjećaj opuštenosti i lakoće uspavljivanja. Nedostatak progesterona dodatno pridonosi osjećaju napetosti i unutarnjeg nemira, što dodatno otežava zaspivanje i dovodi do češćih buđenja tijekom noći.
Osim hormonskih uzroka, san se mijenja i po svojoj strukturi. U menopauzi se smanjuje količina dubokog, obnavljajućeg sna, a povećava udio plitkog sna iz kojeg se lakše budimo. Čak i kada uspijemo zaspati, san postaje isprekidan i ne donosi onu potpunu regeneraciju koja je tijelu potrebna.
Na sve to nadovezuju se i promjene u neurofiziologiji mozga. Promjene u hormonalnoj ravnoteži mogu izravno utjecati na neuronske mreže koje reguliraju spavanje i budnost. U razdoblju perimenopauze i menopauze mnoge žene prolaze kroz pojačane razine stresa, tjeskobe i emocionalne nestabilnosti, što dodatno opterećuje funkciju hipotalamusa i središnjeg živčanog sustava. Taj začarani krug stresa i nesanice pojačava se jer se tijekom stresa u tijelu povisuje razina kortizola, tzv. hormona stresam zbog čega tijel tijelo ostaje u stanju pripravnosti i teže se opušta, što remeti prirodnu arhitekturu sna. Brojna neuroendokrina istraživanja potvrđuju da povećane razine kortizola mogu poremetiti faze spavanja i uzrokovati češća buđenja tijekom noći.
No, osim hormona i stresa, i sasvim fiziološki razlozi mogu pridonijeti učestalom buđenju. Jedan od najčešćih uzroka je potreba za mokrenjem tijekom noći. Mnoge žene primjećuju da im se učestalost noćnih odlazaka na toalet povećava upravo u menopauzi. Razlog nije uvijek jednostavan ni povezan samo s prevelikim unosom tekućine prije spavanja. Pad estrogena utječe i na mišiće zdjeličnog dna te na elastičnost sluznice mokraćnog sustava. S vremenom dolazi do smanjenja tonusa i elastičnosti tkiva, što može dovesti do blagih urinarnih smetnji. Mjehur postaje osjetljiviji, a kontrola mokrenja slabija, pa se žena može probuditi već pri manjem nagonu. Takva buđenja često dodatno otežavaju povratak u san čineći nas nedovoljno odmorenima.
Sve ove promjene, hormonske, neurološke i fiziološke, zajedno stvaraju složenu sliku poremećaja sna u menopauzi. San postaje fragmentiran, plitak i neobnovljiv, a dani su nam ispunjeni umorom i osjećajem iscrpljenosti. Premda su sve to prirodni procesi kroz koje moramo proći važno je da razumijemo njihove uzroke i pronađemo načine kako si vratiti mirne noći.
Koraljka Djetelić/Jasmina Jovev
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija za 2025. godinu
